Josipa Broza Tita često su nalazili u društvu zanosnih žena. Više je volio one koji su bili mladoliki, šarmantni i samouvjereni, čak i ako su već bili u braku. Iako je imao samo četiri “službene” žene, bio je oženjen s dvije od njih, a samo je jedna od njih otišla od Broza zbog njegova ponašanja.
Određeni pojedinac je izašao i rekao mu riječ “ne”, i upravo je tom pojedincu molio. Zove se Herta Has i rođena je u Mariboru 1914. godine. Za vrijeme studija na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu uključila se u revolucionarni radnički pokret. Osvrćući se na te godine, prisjetila se da nije imala pravu alternativu, kako piše u Istorijskom zabavniku.
“Zašto sam odlučio riskirati? Komunisti su bili jedina grupa koja je ustala protiv fašista. Živio sam blizu austrijske granice, tako da sam bio dobro upoznat s pravim nacionalsocijalizmom. Bio sam svjestan da je fašistima primarni cilj bio je iskorijeniti slavenski narod. Dok sam bio u Austriji, susreo sam Hitlerove sljedbenike i promatrao njihova lica. To su bili pojedinci s mračnom poviješću. Kao rezultat toga, postao sam član komunističke partije,” izjavio je Has, prijatelj.
Godine 1934. postala je član SKOJ-a, a dvije godine kasnije pristupila je Komunističkoj partiji Jugoslavije. Godine 1937. susrela je Josipa Broza Herta u Parizu, gradu koji nije služio samo kao središte španjolskih dobrovoljaca, već i kao kontrolna točka na putu za Moskvu, prijestolnicu Kominterne. Unatoč prvom susretu, među njima se nije razvilo ništa romantično. Tek dvije godine kasnije njihova je ljubav počela cvjetati.
Po povratku iz Moskve tijekom početka Drugog svjetskog rata 1939. Tito se zaustavio u Istanbulu gdje je čekao lažnu putovnicu koja bi mu omogućila ulazak u Jugoslaviju. Tijekom tog vremena Herta Has se ponovno povezala s njim. Intenzitet njihove ljubavi bio je na vrhuncu te se par odlučio zajedno vratiti u Jugoslaviju, a na kraju su se skrasili u Zagrebu. Radi prikrivanja identiteta stanovali su u unajmljenoj kući pod aliasima Marija Šarić i inženjer Slavko Babić. Međutim, njihova izvanbračna veza bila je kratkog vijeka i prekinuta je 1941. s početkom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. U svibnju te godine Tito je otputovao u Beograd na radni zadatak i tamo upoznao svoju novu ljubavnu ljubav – Davorjanku Paunović Zdenko, partijsku kurirku.
U poodmakloj trudnoći Herta je odlučila ostati u Zagrebu. Nedugo nakon Titova odlaska rodila je sina Mišu. Vladimir Velebit, drugi partijac, pružio je majci i djetetu sigurno utočište u svojoj momačkoj garsonijeri, štiteći ih od ustaša. Neposredno prije odlaska Miroslava Krleže i njega u partizane, Hertu su uhitile ustaše. Partijska organizacija uspjela je dijete skloniti kod obitelji Volksdeutsche Mahnufrit i tako omogućiti Mišino preživljavanje. Godine 1943. sklopljen je dogovor između partizana i nacista koji je doveo do oslobađanja Herte Has u zamjenu za skupinu njemačkih stručnjaka koji su bili zarobljeni u Bosni. Nakon puštanja na slobodu, Herta je kratko vrijeme provela u Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske, kao iu partizanskim odredima u Jugoslaviji.
Herta Haas ponovno se pojavila u javnosti nakon šuškave razmjene između nje i maršala Tita. U Jugoslaviji je postojalo uporno uvjerenje da je Tito pisao Haasu nakon Davorjankine smrti 1946., moleći za njezin povratak. Navodno se Titovo pismo protezalo na šesnaest stranica, dok je Haasov odgovor imao samo dvije rečenice. Herta je samo jednom bila izložena poniženju od strane muškarca, draga moja. Kao što je elokventno rekla: “Ne klečim dva puta pred istim čovjekom. Povjesničar Jože Pirjevec detaljno je opisao prirodu njezine veze s Titom, uključujući i konačni razlaz, u svojoj publikaciji „Tito i prijatelji”.
Hertin prkos doveo ju je do toga da se suočila s posljedicama. Navodno su joj se stranački kolege miješali u osobni život, ometali njezin napredak u politici, držali je pod nadzorom i prisluškivali njezine razgovore. Unatoč tome što se nije osjećala dobro, Herta se suzdržala od iznošenja svojih pritužbi drugima. Na kraju se ponovno udala i dobila dvije kćeri. Nakon Drugog svjetskog rata zaposlila se u Ministarstvu industrije i rudarstva RH, a radila je i kao tajnica u Saveznom izvršnom vijeću. Posljednji susret s Titom Herta je imala 1946. godine, kod predsjednika FNR Jugoslavije. U to vrijeme Tita je već našao novu “družicu” u Jovanki Broz.
