Sudbina Dragoljuba Blagojevića bi mogla da posluži kao podložak za snimanje nekog holivudskog filma. Ovaj čovjek je odrastao u muslimanskoj porodici i zvao se Omer.
Dragoljub Blagojević rođen je u blizini Doboja, a svoj topli dom i roditeljsko okrilje obišao je već u ranoj fazi rata. Kao dječak s dvije godine svjedočio je ustaškom pokolju i logoru u Gradišci, kasnije je odrastao bez pravog poznavanja sebe. Tek s 20 godina saznao je tko je i što se dogodilo njegovoj obitelji. Njegova majka Marica izgubila je život u očajničkom pokušaju da s djecom pobjegne iz sela koje su 1941. godine bile na meti ustaškog napada. Pronađena je mrtva, a djeci nema traga. Blagojev otac, koji je vjerovao da su i Dragoljub i njegova sestra ubijeni, uklesao je njihova imena na spomenik posvećen njegovoj supruzi. Međutim, sudbina je imala drugu namjeru.
- Dragoljuba je u logor u Gradišci odvela mlada muslimanka Vahida Sinanović, koja mu je dala ime Omer. Neko ga je vrijeme uzdržavala, no kad se ponovno udala, njezin prvi suprug nije htio primiti posvojeno dijete, pa je dijete ponovno vraćeno u Dom za nezbrinutu djecu. Tako je Dragoljub, u ulozi Omera, putovao kroz različite domove – Bijeljinu, Kiseljak, Modriču i Tešnje. Na odredište je stigao u potpunom rasulu, prljav i u staroj odjeći, no ubrzo su mu se obratili i omogućili mu da završi osnovnu školu. Školovanje je nastavio u srednjoj ekonomskoj školi, a kasnije se zaposlio u Narodnoj banci u Doboju.
Unatoč naizgled redovnom životu, u njemu je tinjala mučna sumnja da njegov identitet nije pravi, da njegovo podrijetlo skriva neku tajnu. Prije nego što se prijavio u vojsku, odlučio je istražiti svoje podrijetlo. Pomoć je potražio kod novinara Duška Paravca, kojemu je objasnio svoje mlade godine i dao mu sliku. List Oslobođenje je u listopadu 1963. objavio članak pod naslovom “Omerova potraga za imenom”. Članak je izazvao veliku pozornost javnosti, a prvenstveno – došao je do njegova oca. Kada je Blagoje Blagojević pročitao članak, odmah je povjerovao da je to njegov davno izgubljeni sin. Sastanak je organiziran u najkraćem mogućem roku.
Dragoljub, ranije poznat kao Omer, doživio je trenutak koji će mu zauvijek promijeniti život. Kohorta pojedinaca predvođena njegovim ocem stigla je do ureda kojim je bio okupiran. Prve dijelove susreta karakterizirala je tišina i neizvjesnost, no onda je prepoznat sudbonosni znak – posebna oznaka na tijelu i dva šarafa na glavi, detalji kojih se prisjetila jedna žena iz obitelji, a koji su upućivali da se doista radi o izgubljenom sinu. Emotivni susret s ocem i spoznaja da ima sestru i veću obitelj bio je početni korak u njegovom povratku izvornoj osobnosti.
Kako bi otklonio zabunu, odlučio je službeno dokazati svoje podrijetlo. Tijekom ispitivanja na Kaznenom institutu u Zagrebu utvrđena je 90-postotna podudarnost između njega i njegova oca. Time je Dragoljub ponovno uzeo svoje pravo ime i repozicionirao se u obitelji. Život je ipak ostavio značajne tragove na njemu. Proživio je bol, gubitak i neizvjesnost, ali je ipak pronašao svoj identitet i rekonstruirao svoju obitelj. Oženio se, dobio djecu, a kasnije i unuke. Napisao je knjigu „Od Omera do Dragoljuba“ o svom životu, čija je svrha bila da ostavi pripovijest o snazi sudbine i nevjerojatnim putevima kojima život vodi čovjeka.
Njegovo pripovijedanje postalo je poticaj za dokumentarni film “Ne plači majko” koji je prikazan u Doboju, gdje je Dragoljub sudjelovao uz svoju obitelj i drugu rodbinu. Budućnost Dragoljuba Blagojevića i dalje je primjer kako se i u najmračnijim trenucima može sresti tračak nade. Kao dijete bio je izgubljen, ali je kao odrastao otkrio istinu. Koliko god skriveno bilo, uvijek nađe načina. Njegov životni narativ nije samo posveta patnji zemlje, već i počast težnji za osobnim identitetom i korijenima vlastitog života.
