Nikad nismo mislili da će nam neko u našoj porodici predstaviti neki značajan ultimatum, ali to se svakom može nažalost desiti. Danas vam donosimo baš takvu priču.
Kad se ponovno vjenčao, njegova kći imala je samo 15 godina. Razumio je da će joj biti teško, ali nije mogao predvidjeti koliko će se ova situacija pogoršati. U jednoj razmjeni, koja mu je još uvijek zapisana u sjećanju, postavila mu je uvjet koji nijedan roditelj ne bi želio čuti. Savjetovala mu je da bira između svoje sadašnje supruge i nove supruge. Nije to bio zahtjev, već rok. Neko je vrijeme razmišljao o tome. Volio je svoju kćer, ali je također vjerovao da bi trebala imati priliku živjeti novim životom, voljeti i imati stabilnost.
Pokušavao je uravnotežiti, umiriti brige i pronaći srednji put. Međutim, kvaliteta situacije s vremenom je počela opadati. Problemi su bili česti, riječi oštre, a ponašanje njegove kćeri počelo je utjecati na neplodnost njegove supruge. Tada je shvatio da mora postaviti granicu. Radi zaštite svoje supruge i potencijalnog djeteta, bio je prisiljen distancu učiniti trajnom. Godine su prolazile. Njegova kći razvila se u ženu, udala se i rodila dijete. Danas ima 25 godina i nije upoznao svog unuka, dječaka koji sada ima 7 godina.
Svaki pokušaj komunikacije bio je odbijen. Svaka poruka, svaki telefonski poziv koji je dopirao do zida. Nosio je tu bol sa sobom bez traga boli, mislio je da će se možda jednog dana stvari promijeniti. A onda se to dogodilo potpuno iznenada. Nazvala ga je kći i rekla da je spremna pustiti ga da sretne svog unuka. Bio je šokiran, ali i duboko pogođen. Optimizam koji je tako dugo potiskivao oživio je.
- Pristali su provesti dan s djetetom dok je ona bila zauzeta. Taj dan mu se činio kao početak procesa ozdravljenja. Posvetio je sate svom unuku, provodeći vrijeme s njim, slušajući njegov smijeh i pokušavajući nadoknaditi godine koje je protraćio. U tom djetetu vidio je dio sebe, kao i dio kćeri s kojom je prije bio povezan. Bio je potpun, miran i gotovo sretan. Međutim, kada se vratio kući, dočekao ga je prizor koji mu je zadržao krv u žilama. Kuća je bila pusta. Stvari njegove supruge i djece su nedostajale.
Ormari su bili prazni, sobe tihe, osjećao se nedostatak nečeg strašnog što se dogodilo. Zazvonio je telefon. Bila je to njegova supruga. Bila je u suzama, glas joj je drhtao, i u tom trenutku on se zapravo uplašio. Objasnila mu je da njegova kći nije na poslu, već je posjetila njihov dom. Došlo je do svađe, oštrih izjava i zastrašujućih riječi. Kći joj je objasnila da bi učinila sve da ga odvede od nje i njegove obitelji, a rekla je i da ga je, po njenom mišljenju, već prethodno “odvela” od sebe.
Objasnila mu je i koji su mu najštetniji učinci – ako održi vezu sa svojom kćeri, trajno će izgubiti i suprugu i djecu. To nije bila opasnost proizašla iz ljutnje, već prepreka proizašla iz straha i očaja. U tom trenutku mu se želudac stegnuo. Nije bio siguran što učiniti. Cijeli njegov život je pokopan u jednom danu. Shvatio je da kćerin telefonski poziv nije bio namijenjen kao sredstvo oprosta. Nije to bila gesta pomirenja ili želja za popravljanjem veze. Bila je to spletka. Spletka da se vrati u svoj život i uništi ono čemu je posvetio godine svog života. Najveća rana za njega bila je spoznaja da, unatoč svom tom vremenu, njegova kći nije pronašla mir.
Tražio je utjehu, kontrolu i potvrdu da još uvijek posjeduje sposobnost donošenja odluka. Bol zbog toga što nije upoznao unuka sada je bila manja od straha od gubitka djeteta koje bi svake večeri spavalo pored njega. Danas se osjeća povrijeđeno. Nerado se odriče obitelji koju ima. Ne želi ponovno birati, jer je svjestan da će, bez obzira na izbor koji napravi, netko biti negativno pogođen. Nalikuje čovjeku koji je krvario i izgradio život. Ova priča pokazuje koliko dugotrajni, složeni odnosi mogu biti i koliko daleko mogu ići.
Neke rane ne zacjeljuju same od sebe, a neke odluke nisu uvijek onakve kakve se čine. Ponekad je najteža istina da voljeti dijete ne znači dopustiti mu da vam uništi život. Sada mora birati između dvije mogućnosti u kojima nijedan roditelj ne bi želio sudjelovati. Između uvjerenja da će se njegova kći promijeniti i stvarnosti da je odgovoran svojoj ženi i djeci. I jedino u što je siguran jest da više nije sposoban doživjeti još jedan gubitak.
