Sigurno ste se i vi bar jednom u životu našli u situaciji da je neka osoba prema vama neprijatna i bezobrazna i pokušala je da vas ponizi a vi možda niste znali kako da postupite.
Kada nas netko napadne, tipična reakcija je da se branimo, da se razbjesnimo i tražimo odmazdu. Međutim, prava se moć ne temelji na tome kako uzvraćamo udarac, već na tome koliko smo mirni i ugledni u takvim situacijama. Kada se suočimo s prezirom, najčešći odgovor je često ljutnja ili želja da odemo. Međutim, tibetanski redovnici uče nas metodi koja se može koristiti za rješavanje ovih situacija na zdrav način. Predlažu da razmotrimo dva jednostavna, ali značajna pitanja: “Je li ovo činjenica?” Ako je to slučaj, što to znači?
- Ova nam pitanja pomažu da razmislimo o sebi i potpunije shvatimo prirodu uvrede. Ako je uvreda netočna, nema opravdanja da nas pogađa. Nasuprot tome, ako je uvreda točna, može poslužiti kao prilika za osobni rast i razvoj, jer potiče na razmišljanje o našim postupcima i ponašanju. Ova se praksa ne koristi samo za rješavanje napada, već služi i kao put do dublje samosvijesti. Introspekcija ovih pitanja olakšava razvoj emocionalne stabilnosti. To olakšava našu sposobnost da ostanemo smireni u teškim situacijama, umjesto da dopuštamo negativnim emocijama da nas progutaju.
Jedno od temeljnih načela tibetanske filozofije također je sposobnost unutarnjeg sklada. Danas je svijet više impulzivan nego promišljen, a naši odgovori mogu biti ishitreni i neinteligentni. Tibetanska kultura promiče zastajkivanje, uzimanje daha i razmišljanje prije odgovora. Ne brine nas težina naše obrane, već mudrost i svjesna odluka koju donosimo da ne dopustimo da uvreda negativno utječe na nas. Tibetanski redovnici prenose s roditelja na dijete jednostavnu izjavu: “Je li to činjenica?” i “Tko je odgovoran za to?” – koji nisu samo sredstvo obrane od nasilja, već i put ka dubljoj samosvijesti.
Ove rečenice prenose poruku da ne bismo trebali biti emocionalni upijači tuđih razočaranja. Nismo obvezni preuzeti ulogu tuđih zabluda, ljubomore ili ljutnje. Umjesto toga, oni nas potiču da prepoznamo da kritike i riječi omalovažavanja drugih nisu upućene nama i da ih ne bismo trebali internalizirati. Naša moć ne proizlazi iz riječi drugih, već proizlazi iz našeg odgovora na njih. Danas je definicija poštovanja često dvosmislena, a uvrede uobičajene, tibetanska filozofija nudi drugačiju perspektivu. Pokazuje da istinska moć ne proizlazi iz brzog odgovora, već proizlazi iz sposobnosti da se ostane smiren i dostojan poštovanja.
Kroz ove metode ne učimo se kako odgovoriti na napade, već kako ih nadići. Kada nas netko kritizira ili posrami, prirodna reakcija može biti želja za odgovorom, demonstracija nečega ili traženje osvete. Međutim, prava snaga proizlazi iz tišine koja se postiže razumijevanjem. Tajna ove šutnje je u postavljanju odgovarajućih pitanja. “Je li ovo činjenica?” “S kim je ovo povezano?” Ove dvije rečenice nisu samo za rješavanje sporova, one su i zaštita za naš duh. Kada ih istražujemo, prelazimo s osjećaja na mišljenje, s ega na srce.
Ova pitanja vraćaju nas u sadašnjost, podsjećaju nas da ono što nam se događa nije naša odgovornost. Ne radi se o nama. To je onaj koji to kaže, a ne mi. U svakodnevnom životu susrećemo pojedince koji nose teret tuge, ljutnje i nezadovoljstva, a često nesvjesno njihovu bol prebacuju na druge. U tim slučajevima mi odlučujemo trebamo li biti dio lančane reakcije ili tihog prekida koji prekida ciklus ili ne. Naša je odgovornost odlučiti hoćemo li postati odraz njihova bijesa ili ćemo umjesto toga ostati stoički, mirni i usredotočeni na mir.
Kao rezultat toga, želio bih da ti postaneš ta tišina. Budite tihi. Budite pojedinac koji ne mora vikati da bi bio moćan, koji ne mora vrijeđati da bi bio legitiman. Najveći trijumf je onaj koji posjedujemo unutarnju harmoniju, onaj koji ne zahtijeva vanjsko odobravanje. Zapamtite: kada prestanemo prihvaćati osobnu bol drugih, tada prestajemo biti ranjivi. Neka vam ovo znanje pomogne u svim vašim odnosima, neka vaše srce bude mjesto tišine, a ne buke.
