Kako osoba stari, postotak vode u ljudskom tijelu opada, ali u prosjeku još uvijek iznosi 65 do 70 posto. Kako bismo osigurali dobro zdravlje, ključno je održavati tu razinu unosom odgovarajuće količine tekućine, održavajući ravnotežu između ne premalo i ne previše.
Znakovi koji ukazuju na prekomjernu količinu vode u tijelu uključuju pulsirajuću bol u glavi, mučninu i kontrakcije mišića. Kada se tekućina nakuplja u plućima, disanje postaje izazovno u ležećem položaju, ali ta se nelagoda smanjuje kada sjedite uspravno. Cerebralni edem koji vrši pritisak na mozak može dovesti do glavobolje, dok su povraćanje, napadaji, povišeni krvni tlak i natečeni udovi također potencijalni simptomi. U najkritičnijim slučajevima, pojedinci mogu doživjeti gubitak svijesti, pasti u komu i na kraju podleći smrti.
Dr. Branislava Čilić, spec. obiteljske medicine iz Zagreba, objasnila je da hiperhidracija podrazumijeva brzo unošenje značajne količine vode u organizam. Ovo se razlikuje od određenih patoloških stanja u kojima je izlučivanje vode smanjeno, što rezultira sličnim simptomima. U slučaju hiperhidracije evidentno je da pojedinci namjerno konzumiraju znatne količine vode za različite svrhe.
Prema njezinu objašnjenju, kada se unese značajna količina vode, ona se brzo kreće kroz želudac zbog manjka kalorija i minimalne koncentracije elektrolita. Zatim putuje kroz krvotok i dolazi do bubrega radi eliminacije. Bubrezi imaju sposobnost izlučivanja tekućine putem urina, s procijenjenim kapacitetom od otprilike 1 litre na sat. Međutim, ako satni unos vode premašuje taj kapacitet, bubrezi nisu u stanju nadoknaditi prekomjerni volumen vode. Prema riječima liječnika, kada je tijelo preplavljeno prekomjernom količinom vode bez elektrolita, to dovodi do stanja koje se naziva hipotonična hiperhidracija. Ovo stanje uzrokuje razrjeđivanje tjelesnih tekućina unutar i izvan stanica, što rezultira hemodilucijom. Druga značajna posljedica ovog stanja je pad koncentracije svih tvari u ovim tekućinama, a posebno natrija, koji može pasti ispod 120/mol/l.
Način liječenja uključuje ograničenje unosa vode, davanje elektrolita, koncentrirane otopine glukoze i po potrebi inzulina. Od iznimne je važnosti biti umjeren u svim aspektima, pa tako i u unosu tekućine, te pozorno slušati signale našeg tijela, bilo da signalizira žeđ ili ne. Cilj nije suzbiti osjećaj žeđi, već ga brzo utažiti unosom tekućine. Kako pojedinci stare, postotak vode u ljudskom tijelu postupno opada, u prosjeku između 65 i 70 posto. Za održavanje cjelokupne dobrobiti i osjećaja vitalnosti, ključno je održavati tu razinu adekvatnom hidratacijom tijela, uspostavljanjem ravnoteže između unosa dovoljne količine tekućine i izbjegavanja prekomjernog unosa.
Količina potrebne vode varira ovisno o čimbenicima kao što su unos hrane, tjelesna težina, dob i razina tjelesne aktivnosti. Na upit o dnevnom unosu vode stručnjaci pojašnjavaju da je u umjerenim klimatskim uvjetima preporučljivo unositi 0,3 dl vode po kilogramu tjelesne težine. Kao ilustraciju, dali su sljedeću smjernicu: za osobu koja ima 50 kilograma preporuča se unos 1,5 litara (računato kao 0,3 decilitra vode po kilogramu) vode dnevno, dok bi osoba teška 75 kilograma trebala težiti unosu od 2,25 litara (izračunato kao 0,3 decilitra vode po kilogramu) dnevnog unosa vode. Primijetili su da potreba za vodom raste u tandemu s pojačanim fizičkim naporom ili vježbom, kao i u vrućim vremenskim uvjetima, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Preporuča se konzumacija vode dosljedno tijekom dana, jer naš osjećaj žeđi obično zaostaje za stvarnim zahtjevima našeg tijela za hidratacijom. Dok osjetite žeđ, već ste blago dehidrirani.
