Bivši finansijski direktor lanca prodavnica u Srbiji sada je beskućnik i živi na ulici. Nema gde da spava. Potiče iz stare beogradske porodice. Supruga i ćerka žive u porodičnom stanu u centru grada. Kolaps kompanije u kojoj je radio i gubitak posla doveli su do svih nevolja koje su sa njim dolazile – depresije, alkoholizma, nasilja u porodici. Njegova žena i kćerka ne žele ga više vidjeti. Sa njim su prošli Kalvariju, pokušavajući da pomognu njemu i sebi. Našli su mir kada je izašao iz stana. To je za njega značilo beskućništvo. Dobio je preporuku za posao od prijatelja i pokušao je raditi, ali nije uspio. Rekao je da je na radnom mjestu bio najviše petnaest dana. Vratio se starom načinu života na ulici.
Kada je bilo toplo, spavao je na klupama u parku, u hodnicima i u svojoj spavaćoj sobi. Zimi, kada temperature padnu ispod nule, pruža privremeni utočište beskućnicima na Otokomandi. I on je tamo spavao sinoć. Dobio je obrok, topli napitak, čistu odjeću i mogao se istuširati. Jutro ga vraća u stvarnost i život na ulici. Kada se probudio, nije razmišljao o tome kako će provesti dan, već o tome šta ga čeka sljedeće noći i gdje će prenoćiti. Pogrešno je mišljenje da su beskućnici samo siromašni i neobrazovani ljudi. Među njima su ljudi sa fakultetskim diplomama, dobrim poslovima i porodicama. Tada niz nepovoljnih okolnosti dovodi do njihovog beskućništva. Iako se može činiti da je ovo njihov izbor, to nije slučaj. Do toga dovodi splet različitih okolnosti – narušeno fizičko ili psihičko zdravlje, alkohol, droga, a potom i narušeni porodični odnosi, često nasilje u porodici.
