Mnogi koji su obišli dosta država u svijetu će se složiti da je balkanska kuhinja uopšteno jedna od najboljih. Međutim ima jela koja se ne smatraju ukusnim a danas govorimo o onima iz BiH.
Bosanska kuhinja je duboko ukorijenjena u tradiciji, sa spojevima orijentalnih i domaćih uticaja koji stvaraju bogatstvo okusa. Iako su mnoga jela iz Bosne i Hercegovine omiljena i ponosno se serviraju na trpezama, nedavni izvještaj poznatog vodiča za tradicionalnu hranu, Taste Atlas, iznenadio je mnoge ljubitelje domaće kuhinje. Prema njihovim ocjenama, nekoliko omiljenih jela iz Bosne i Hercegovine našla su se na listi najlošije ocijenjenih, što je izazvalo žestoke rasprave među gurmanima i ljubiteljima tradicionalnih jela.
- Taste Atlas je svoj popis temelji na ukusu, autentičnosti, složenosti pripreme i ravnoteži okusa. S obzirom na to da se mnoga od ovih jela pripremaju sa velikim trudom i ljubavlju, a imaju duboku sentimentalnu vrednost, njihovo loše ocjenjivanje može izgledati kao nepravedna kritika, ali iza tih ocjena kriju se i argumenti koji se odnose na moderni kulinarski svijet.
Gurabija – Jednostavna, ali nedovoljno izražena
Gurabija je jedan od najpoznatijih i najjednostavnijih bosanskih kolača, spravljen od brašna, šećera i ulja. Često se peče u gotovo svakom domaćinstvu, i mnogi je smatraju simbolom domaće trpeze. Međutim, kritičari Taste Atlasa smatraju da gurabija nije dovoljno kompleksna. Iako mnogi uživaju u njenoj jednostavnoj vaniliji i mirisu limunove korice, stručnjaci smatraju da joj nedostaje prepoznatljivog identiteta i složenosti u usporedbi sa modernijim desertima. Gurabija je u svojoj suštini vrlo jednostavna, što je, prema mišljenju kritičara, razlog zbog kojeg ne može konkurisati bogatijim i složenijim slatkišima.
Smokvara – Slatko sjećanje koje izaziva podijeljena mišljenja
Smokvara je desert koji se najčešće povezuje s Hercegovinom i priprema se od tijesta sa pekmezom od smokava, šećera i ulja. Iako je smokvara duboko ukorijenjena u lokalnoj tradiciji i smatra se simbolom gostoprimstva, Taste Atlas je ocijenio da je “previše slatka i monotone teksture”. Za ljubitelje jakih voćnih okusa, smokvara može biti prava poslastica, dok za one koji preferiraju ravnotežu i svježinu, može biti previše opterećujuća. Bez obzira na ove kritike, smokvara ostaje nezaobilazan deo tradicionalnih svečanih trpeza.
Sogan dolma – Jelo koje ne ispunjava očekivanja
Sogan dolma, punjeni luk, jedno je od jela sa turskim porijeklom koje je prepoznatljivo u bosanskoj kuhinji. Smjesa mljevenog mesa, riže i začina obavijena lukom daje jelo koje je omiljeno zbog svog blagog, ali ipak aromatičnog okusa. Međutim, Taste Atlas je ocijenio da sogan dolma nedostaje “živosti” i “složene dinamike” u usporedbi s modernim kulinarskim izdanjima. Iako mnogi uživaju u njegovoj blagosti, stručnjaci smatraju da je ovo jelo predvidljivo i da ne nudi ništa inovativno, što može biti prepreka u današnjoj gastronomiji.
Prijesnac – Jednostavnost koja ne ostavlja snažan utisak
Prijesnac, tradicionalna hercegovačka pita od mladog sira, poznata je po svojoj skromnosti i jednostavnosti. Iako mnogi kunu njegovu autentičnost i jednostavnu lepotu, ocjena Taste Atlasa bila je vrlo kritična, navodeći da je jelo “previše jednostavno” i “bez posebnog identiteta”. Nastao kao način da se iskoriste ostaci sira, prijesnac je više simbol tradicije nego kulinarske virtuoznosti. Iako ukusan, on ne ostavlja snažan dojam u savremenoj kulinarskoj sceni.
Kalja – Starinsko jelo koje ne osvajaju nova nepca
- Kalja je domaće jelo koje se priprema od janjetine, teletine ili povrća, uz dodatak kupusa, krompira i paradajza. Iako ovo jelo ima nostalgiju za mnoge, Taste Atlas smatra da kalja u modernom kulinarskom svetu “ne ostavlja snažan utisak”. Opisano kao “ukusno, ali dosadno”, kalja je više odražavala ljubav prema jednostavnim i starinskim jelima nego kulinarsku inovaciju.
Čimbur s mesom – Obrok bez dubine
Čimbur s mesom, hranjivo jelo koje spaja mljeveno meso, luk, papriku i jaja, popularno je u mnogim domaćinstvima kao brzi doručak ili ručak. Međutim, Taste Atlas mu je zamerio “nedostatak dubine i slojevitosti okusa”, što znači da jelo možda nedostaje onog “wow” faktora, koji bi ga izdvojio od drugih sličnih jela. Dok je ukusno, kritičari smatraju da čimbur nije ništa više od jednostavnog obroka.
Hurmašica – Desert koji izaziva podijeljene reakcije
Hurmašica je nezaobilazan desert u Bosni, popularan tokom praznika i porodičnih okupljanja. Iako mnogi obožavaju njen sirupasti ukus i sočnost, Taste Atlas je primijetio da je hurmašica “nedovoljno kompleksna”. U poređenju sa orijentalnim desertima kao što su baklava ili kataif, hurmašica nije dovoljno izbalansirana u okusu i ne ostavlja isti dojam.
Buranija – Jednostavno jelo bez posebnog pečata
Buranija je jelo koje se priprema od teletine ili junetine sa paprikom, lukom i lovorom. Iako je ukusno i hranjivo, Taste Atlas smatra da Buranija “nema dovoljno karaktera”. Smatrano je “previše jednostavnim” da bi ostavilo snažan utisak u modernom kulinarskom svetu, gde se više ceni inovacija i prezentacija.
Salenjaci – Bogatstvo sa previše težine
Salenjaci su tradicionalno pecivo koje se pravi od tijesta sa mašću, punjeno pekmezom od kajsija ili šljiva. Iako bogati i sa prepoznatljivom teksturom, mnogi ih smatraju “preteškim i preslatkim” u poređenju sa modernim kolačima. Nedostatak finesse i svježine uzrokovao je da se salenjaci ne upoređuju sa modernim pecivima i kolačima.
Kadaif – Raskošni klasik s previše šećera
Kadaif je desert koji dolazi iz otomanske tradicije, napravljen od tankih niti tijesta i nadjeva od oraha. Iako je popularan u bosanskim slastičarnama, mnogi ga smatraju “pretjerano slatkim”, s nedostatkom elegancije. Iako je za neke savršen desert, drugi ga smatraju previše teškim i prepunim šećera za moderno nepce.
Na kraju, iako su mnoga od ovih jela deo bogate tradicije i kulture, ocjene Taste Atlasa pokazuju kako savremeni kulinarski standardi često ne zadovoljavaju kriterije modernih gurmana. Bez obzira na ovo, svako od ovih jela ima duboko ukorijenjeno mesto u bosanskoj kuhinji i priči o ljubavi prema hrani.
