Ponekad nam u životu ljudi koje ni ne poznajemo pomognu i spasu nas baš kao što se desilo mladoj ženi iz naše priče a koja ništa nije ni slutila i koja se spremala za udaju.
Vjenčanje se smatra jednim od najradosnijih trenutaka u životu svake žene. Sve je trebalo biti bajka: odraz svjetlosti svijeće na svilenim vrpcama, tihi zvuk glazbe i smijeh druženja koji je odjekivao prostranom dvoranom. Međutim, tog dana, dok sam sjedila pred ogledalom u svojoj vjenčanici, osjetila sam čudan nedostatak odmora. Unatoč ljepoti sobe i pažljivom uređenju, srce mi je ubrzano kucalo, s potencijalom za slutnju da nešto nije u redu. Bila sam sama u sobi kada se iznenada začulo tiho kucanje na vratima. Tijelo mi se ukočilo.
Tko bi došao u tom razdoblju, kada je većina gostiju otišla svojim odvojenim putevima, a glazba polako odzvanjala? Provirila sam kroz ulaz i ugledala poznati profil: našu domaćicu, koja je radila u rezidenciji mog budućeg supruga prije našeg susreta. Oči su joj bile usredotočene, a glas drhtav dok je uzviknula: Ako želite preživjeti, morate se brzo presvući i proći prečacem kroz stražnja vrata. Sada, prije nego što bude prekasno.” Srce mi je iskočilo iz srca. Nisam znala što da izrazim, samo je raširila oči i pokazala mi da šutim. Njena predanost projektu bila je smrtonosna.
Osjetila sam kako mi jeza prolazi tijelom dok sam stajala ispred svoje vjenčanice, pitanje mi je ponovno odzvanjalo u glavi: što se događa? Kasnije sam čula korake svoje nove supruge kako vode prema sobi. Za samo nekoliko milisekundi morala sam donijeti odluku: ostati ili pobjeći. Bez razmišljanja, brzo sam se presvukla u svoju svakodnevnu odjeću, stavila vjenčanicu ispod kreveta i tiho se provukla kroz stražnji ulaz. Hladan zrak noćnog prolaza sjekao mi je lice, dok je domaćica otvarala stara drvena vrata i bodrila me da trčim dalje. “Ostani ravno.” Ne okreći se. Netko te očekuje.” Trčala sam najbrže što su me noge mogle nositi, bez oklijevanja ili odgađanja, teško dišući i suze su mi tekle niz lice. U prigušenom svjetlu ulice, motor je bio parkiran. Sredovječni muškarac brzo je otišao, zgrabio me za sjedalo i odjurio u noć.
- Nakon gotovo sat vremena hodanja po obodu grada, konačno smo pronašli malu kuću blizu ruba grada. Muškarac me odveo do svoje kuće i tiho rekao: “Ostani ovdje. Sada si zaštićena.” Opustila sam se u stolici, umor i drhtanje su nestali. Moje misli su bile preplavljene pitanjem: zašto mi je asistentica pomogla? Tko je taj muškarac za kojeg sam se upravo udala? U zoru se pojavila asistentica. Srušila sam se na pod i sklupčala dok sam joj zahvaljivala. Privukla me bliže i progovorila dalekim glasom: Moraš znati istinu. Tek nakon toga možeš se zaštititi. Rekla mi je brutalnu istinu: obitelj mog supruga nije bila poštena. Ispod raskošne fasade skrivali su mračne tajne i ogromne dugove. Moj brak nije bio utemeljen na ljubavi, već na načinu pokrivanja duga. Još nesretnije, moj novi suprug imao je nasilnu prošlost i neumoljivu ovisnost.
Dvije godine ranije, mlada žena je umrla u toj kući, ali njezina je obitelj prikrila detalje. Te večeri, da sam ostala, vjerojatno bih doživjela sličnu sudbinu. Nećak domaćice, čovjek koji me nosio, svečano je rekao: Moraš odmah otići. Nikad se ne vraćaj. Tražit će te, i što dulje ostaješ, to si ugroženija. Ali što dalje? Nedostajao mi je novac, nedostajala su mi dokumenti, a mobitel mi je odmah nakon vjenčanja oduzet kako ne bi ometali vjenčanje. Asistentkinja je izvadila malu torbicu u kojoj je bilo nekoliko dolara, stari telefon i moja osobna iskaznica, koje je sakrila. Suze su mi oštetile vid, ali prvi put sam shvatila koliko sam jedva izbjegla zamku. Nazvala sam majku, ali nisam mogla govoriti kroz suze. I njoj su oči bile suze i zamolila me da ostanem na sigurnom.
Asistentkinja mi je dala znak da ne otkrivam lokaciju, što me podsjetilo na potencijalne pokušaje obitelji mog supruga da me pronađe. Sljedeći dani bili su beskrajni. Sklonio sam se u toj kući, previše prestrašen da bih izašao. Moj nećak mi je davao hranu, dok se sluškinja jednostavno vraćala u kuću tijekom dana kako bi izbjegla sumnju. Živio sam kao sjena, uvijek se pitajući: zašto ja? Hoću li imati smjelosti ustati ili ću jednostavno pobjeći do kraja života? Jednog dana, pomoćnica se vratila s ozbiljnim izrazom lica: Sumnjičavi su. Ovo područje neće dugo biti sigurno. Morate odabrati svoj sljedeći korak.” Te večeri, rekao sam, više ne mogu ostati skriven. Što dulje čekam, to će biti gore. Želim posjetiti policiju. Mlađi brat se nakašljao: “Imaš li dokaze?”
Same riječi neće biti dovoljne. Upotrijebit će sredstva i moć da te ušutkaju. Kritizirat će te da si lažljivac. Njegove su riječi bile štetne, ali pomoćnik je predložio sljedeće: Sakrio sam neke stvari, uključujući papire i knjige koje je gospodar čuvao. Ako ih prepoznaju, uništit će ih. Međutim, neće im biti lako pristupiti. Zamislili smo opasan pothvat kao tim. Sljedeće noći, sluškinja je iskoristila priliku da se ušulja u dvorac kao da se ništa nije dogodilo. Čekao sam povratak svog nećaka ispred ulaza. Na kraju je predala papire, ali moj suprug se pojavio iz sjene: “Što misliš o onome što pokušavaš?” zarežao je. Na trenutak sam bio šokiran. Činilo se da je sve izgubljeno. Međutim, pomoćnik me pogledao bez oklijevanja ili straha: Prestanite s ovim ludilom!
Zar nitko još nije dovoljno ozlijeđen? Mlađi brat uzeo je papire i ispratio me van. Nakon nas, čuli su se vriskovi i zvukovi bitke. Pokušao sam se okrenuti, ali me čvrsto držao za ruku: “Bježi! Ovo je prilika!” Pobjegli smo u najbližu policijsku postaju i predali dokaze. Ispričao sam sve, još uvijek se tresući. U početku su bili skeptični, ali kada su pročitali knjige, istina je bila očita: tajni sporazumi, kamatne stope i slike podzemnih dogovora. Kasnije sam bio okružen zaštitom. Pokrenute su istrage i nekoliko članova obitelji je uhićeno. Asistent je lakše ozlijeđen tijekom sukoba, ali je još uvijek bio živ. Zagrlio sam je i uzviknuo: Da nije bilo tebe, danas ne bih bio ovdje.
Nikada ti ne mogu zahvaliti. Pravila se da se smiješi, ali u srcu je bila ispunjena tugom. Sve što želim je da živite u skladu. “Dosta je.” Kasnije sam se preselila u novi grad i počela odakle sam bila. Život nije bio jednostavan, ali barem sam bila oslobođena, više nisam bila robinja njegovog zastrašujućeg pogleda. Sada razumijem jednu istinu: za neke žene, noć vjenčanja je početak sreće. Za neke, početak sukoba oko života. Bila sam jedna od sretnica; pobjegla sam i zabilježila ovu priču.
