Svi trebamo da budemo darežljivi i velikodušni, ali neki vjeruju da se neke stvari nipošto ne bi smjele poklanjati drugima. Danas vam otkrivamo šta takvi ljudi misle da nije prikladno.
Narodna mudrost koja se prenosila s roditelja na dijete nikada se nije pojavila bez razloga. Kroz razmišljanje, gubitak i teškoće, ljudi su stjecali znanje o tome što olakšava napredak, a što na kraju vodi do uništenja. Unatoč današnjem preziru, naši su preci imali sposobnost prepoznati znakove modernog čovjeka koje mi često ne prepoznajemo. Posebnu su pozornost obraćali na stvari koje su se odnosile iz kuće, jer se smatralo da svaka od njih posjeduje dio energije doma i njegovih stanovnika. Stari su obično tvrdili da se radost ne gubi odmah, već kap po kap.
Povremeno, jedna pogrešna procjena, jedan zanemaren dar, dovest će do kraja blagostanja. Zato je postojala razlika između onoga što je prikladno i onoga što nije, čak i u ludilu. Osobni predmeti koji se nose po kući. Prema uvriježenom vjerovanju, neke se stvari ne smatraju običnima. Povezane su s osobnom sudbinom, radom, trudom i svakodnevnom predanošću preživljavanju. Kada se takve stvari dijele bez obzira, vjeruje se da se s njima poklanja i sreća pojedinca.
Ne temelji se isključivo na tradiciji, već ima i simbolično značenje. Naši preci vjerovali su da tvari mogu apsorbirati energiju onih koji ih koriste. Ako je nešto bilo dio vašeg života, vaših briga, planova i postignuća, postaje nešto što ste produžetak sebe. Primiti ovaj dar značilo je donirati nešto što je trebalo biti namijenjeno da vas zaštiti. Prazan novčanik kao znak nedostatka sreće Od svih stvari koje se ne smatraju darom, novčanik ima poseban status. Smatralo se da je izravno povezan s financijskim tokom osobe.
- Darivanje praznog novčanika smatralo se izuzetno štetnim, jer nedostatak sadržaja predstavlja siromaštvo i stalnu oskudicu. Ljudi su prije sugerirali da će ovaj dar uputiti novčanik da uvijek ostane neplodan. Onaj tko ga primi može imati neplanirane troškove, gubitke ili stalan osjećaj da novac nestaje bez traga. Još gore, smatralo se da će se negativna energija vratiti darovatelju. Zato je postojalo jednostavno pravilo koje se prvenstveno slijedilo. Ako se novčanik poklanja, u njega se mora umetnuti barem jedan žeton valute, bez obzira na njegovu malu vrijednost.
Ta mala svota novca je sjeme iz kojeg se događaju sve dobre stvari. Bez nje se dar smatra nesavršenim i opasnim. Precizni predmeti i narušeni odnosi Osim novčanika, oštri predmeti također su izazivali poseban interes. Noževi, škare i slični alati nikada se nisu darivali bez simbolične naknade. Smatralo se da će ti predmeti “prekinuti” veze, uzrokovati nemir i dovesti do sporova među pojedincima. Ako bi netko primio nož na poklon, tradicija je zahtijevala da darovatelj da primatelju malu količinu novca kao znak kupnje, a ne kao dar. To olakšava vjerovanje da se poremeti nepovoljan utjecaj i izbjegne sukob. Stariji ljudi tvrdili su da su mnogi dugotrajni sporovi započeli zbog naizgled beznačajnih pogrešaka.
Dar koji je trebao donijeti sreću postao je izvor gorkih osjećaja i distance. Ogledala koja nam prenose sudbinu drugoga. Još jedan fascinantan predmet bilo je ogledalo. Vjerovalo se da ogledalo pokazuje ne samo vanjsko, već i unutarnje stanje pojedinca. Prema popularnim pričama, ogledala su upijala emocije svojih vlasnika, tugu, strah i brigu. Poklanjanje ogledala nekome bilo je posebno emotivno, jer se smatralo da je s njim povezan dio sudbine njihovog prethodnog vlasnika. Ako se netko suočavao s teškom situacijom, ogledalo bi pojačalo tu energiju.
Zbog toga su ljudi izbjegavali darivati ogledala, a ako bi ih i dobili, birali bi nova ogledala koja nikada nisu bila korištena. Stari propisi koji služe kao oblik obrane doma Naši su preci posvećivali pažnju malim stvarima. Nije bilo važno samo koliko se toga postigne, već i kako se rukuje onim što se već posjeduje. Svaki predmet u kući imao je određeno mjesto i specifično značenje. Pokloni su se birali s pažnjom, namjera darivanja nečega ne oduzima udobnost i radost doma.
Zato su se mnogi tradicionalni običaji održali i danas, čak i među onima koji poriču da imaju ikakva praznovjerja. U mračnoj strani duše još uvijek postoji strah da bi jedna pogreška mogla poremetiti godišnju ravnotežu. To je upravo razlog zašto ljudi još uvijek uobičajeno sugeriraju da je najbolje nikada ne poklanjati određene predmete bez simbolične naknade, jer se vjerovalo da će to sačuvati radost i sklad vlasnika kuće.
