Danas vjernici pravolsavne vjeroispovijesti obilježavaju dan Svetog Arsenija Sremca a za njega se vežu i određeni običaji koje je potrebno ispoštovati kao i narodna vjerovanja.
Donosimo nekoliko relevantnih detalja o svetom Arseniju Sremcu, drugom srpskom nadbiskupu i najposvećenijem učeniku svetog Save, koji je održao svoj položaj i sačuvao autonomiju Srpske pravoslavne crkve. Njegov život i djela pokazuju razdoblje u kojem su religija, narod i državnost bili neraskidivo povezani. Pretpostavlja se da je svetog Arsenija rođen u blizini Dunava i Save, a osim toga, kaže se da su Bingula ili Dabar kod Starog Slankamena najvjerojatnija mjesta rođenja.
Posjedovao je iznimnu duhovnu moć i znanje, zbog čega ga je svetog Save posebno preporučio za svog nasljednika. Kada je 1233. godine preuzeo dužnost nadbiskupa, postao je “nadbiskup srpske i pomorske zemlje”, preuzeo je veliku odgovornost u vođenju mlade srpske crkve u to vrijeme, koja je odigrala značajnu ulogu u održavanju nacionalnih i vjerskih tradicija. Njegov vjerski uzor bila je opatija svetog Dimitrija u Sremskoj Mitrovici, koja je u starogrčkim izvorima dokumentirana kao mjesto s velikim brojem grčkih monaha i kao “žarište raskolničkih zabluda”.
Međutim, upravo je iz ovog samostana sveti Arsenije crpio inspiraciju i snagu za izgradnju čvrste organizacije posvećene širenju crkve i snažnijem utjecaju na vjerskom i političkom polju za Srbe u teškim vremenima. Izvor 1: Arhivska građa i pisani radovi Srpske pravoslavne crkve o vjerskim pitanjima ističu svetog Arsenija Sremca kao značajnog u razvoju temelja crkve.
- Njegovi napori prepoznali su zlatno doba duhovnosti, tijekom kojeg je crkva postala kulturno, obrazovno i nacionalno dobro. Ova funkcija vjerskih organizacija i danas se cijeni kao sredstvo nacionalnog ponosa i vjerske vjere. Nadbiskup Arsenije bio je stolar i inovator. Izgradio je Crkvu Svetih Apostola u Peći, koju je smatrao novim sjedištem Srpskog crkve, umjesto Žiče, koja je često bila meta neprijatelja. Ovaj potez pokazuje njegovo praktično znanje i strateško razmišljanje, jer je Peć bila prirodno zaštićena i imala je potencijal razviti središnju crkvenu lokaciju.
Zajedno s kraljem Vladislavom pokušao je prenijeti ostatke Svetog Save iz Trnova u Srbiju, što bi dodatno povećalo popularnost njegove vjerske vjere i domovine. Također je sudjelovao u preseljenju biskupskog sjedišta iz opatije Presvete Djevice u Stonu u opatiju Svetog Petra i Pavla u Limi. Ove preinake nisu bile samo administrativne, već i simbolične: pridruživanje novih zemalja pravoslavnoj vjeri na tlu Srbije i okolnih zemalja, tijekom razdoblja stalnog pritiska izvana.
Povjesničari s Filozofskog fakulteta u Beogradu navode da je Arsenije Sremac bio značajan jer je uspio spojiti duhovnu tradiciju Svetog Save s praktičnim brigama stanovništva i vlade. Njegov izbor da preseli sjedište nadbiskupije u Peć pokazuje njegovu sposobnost da unaprijed razmišlja i stvara institucije u crkvi koje su otporne na vanjske opasnosti. To je postavilo temelje za kasnije duhovno hodočašće Pećke patrijaršije. Pred kraj života, Arsenije se 1263. godine povukao s mjesta poglavara crkve zbog bolesti.
Tri godine nakon smrti, umro je u selu Crnč na Limu u Žici, a pokopan je u svom posljednjem prebivalištu – crkvi Svetih apostola u Peći. Unatoč dugom boravku njegova tijela u mirnom stanju, njegovo nasljeđe još uvijek je živo u vjeri, tradiciji i molitvi ljudi koji ga i dalje štuju kao sveca i zagovornika. Danas, narodna vjerovanja zagovaraju da posvećena molitva svetom Arseniju promiče zdravlje i čuva članove obitelji od bolesti, nesreće i opasnosti.
Vjernici traže njegovu pomoć u povećanju svoje duhovne snage, znanja i mira u domu, vjeruju da će njegova dobrota zaštititi svakoga tko mu dođe čistim srcem. Izvor 3: U tradicionalnoj glazbi i etnološkim zapisima, dan svetog Arsenija prepoznat je kao razdoblje molitve za sklad u obitelji i očuvanje djece. Ovaj običaj seže do srbijanskog naroda i prenosio se s roditelja na dijete. Mnogi ljudi vjeruju da bdijenje uz svijeće u čast svetog Arsenija obasjava dom svjetlošću i milošću, podsjećajući sve da su vjera u čovjeka i dobrota najmoćnije komponente njegove prirode.
Sveti Arsenije Sremac i dalje je simbol sklada, znanja i vjerske vjernosti. Njegov život pokazuje da istinska moć ne proizlazi iz moći, već iz vjere, poniznosti i služenja drugima. Čak i danas, tijekom vremena, njegov primjer nastavlja nadahnjivati svakog vjernika koji traži prosvjetljenje u mračnim vremenima.
