Danas govorimo o narodnim predanjima i vjerovanjima koja su nastala kada ljudi nisu znali da objasne neke pojave pa su određenu moć davali predmetima. Tako se smatralo da ispred vrata nikada ne treba držati jednu stvar.
U razdoblju kada je znanost bila primitivna, a život često težak i dvosmislen, ljudi su pokušavali naći objašnjenja za sve što im se događalo – od bolesti, nesreća, do bogatstva i veselja u domu. Kao rezultat toga, razvijeno je nekoliko hipoteza o tome što uzrokuje sreću, a što uzrokuje nesreću. Jedan od najčešćih i danas najpoznatijih je onaj koji se odnosi na predmete i pojave koje prethode kućnom pragu. Kažu da je najnezgodniji događaj ako nešto predstavlja nesreću i siromaštvo stoji pred vratima, jer se vjerovalo da će to dovesti do sreće i napretka.
- Granica kuće imala je poseban značaj u popularnoj kulturi. Nije to bio samo običan ulaz, već sredstvo razlikovanja interijera, sigurnog prostora doma i eksterijera, nepoznatog svijeta. Zbog toga se smatralo da ono što se nađe pred vratima ima značajan utjecaj na sudbinu ukućana. Obično se spominje da je loša sreća imati stari, zarđali čavao, poderane cipele ili prazan lonac ispred vrata. Ti su se predmeti smatrali simbolom siromaštva, nedostatka brige i bespomoćnosti, pa bi ljudi vjerovali da će njihova prisutnost dovesti do dodatne nesreće u domu. Posebno je značajno vjerovanje vezano uz prazne kante, čajnike ili posude.
Kad bi netko tako nešto otkrio pred njihovim vratima, to bi se smatralo nestašicom hrane i dom bi ostao bez hrane. Zato su domaćice uvijek pazile da posude budu napunjene barem vodom, jer je nedostatak vlage predstavljao prazan želudac i glad. Još jedna popularna zabluda povezana je sa starim cipelama ispred vrata. Smatralo se da će to donijeti siromaštvo i bolest, jer su cipele predstavljale kretanje i život, a stare, oštećene cipele put umora i boli. Neki pojedinci i regije imali su poseban strah od svjedočenja gornje strane metle okrenute od ulaza.
Očekivalo se da će to dovesti do razmirica, neprijateljstva u obitelji i financijskih gubitaka. Zbog toga su žene vodile računa o tome kako spremaju svoje metle, često bi to činile skrivajući ih iza vrata ili u posebne prostore. Značajnom nesrećom smatralo se i ako je ispred ulaza bilo pocrnjelo ognjište, pepeo ili ostaci oštećene vatre. Ognjište je tradicionalno bilo središnja točka kuće, predstavljajući toplinu i zajedništvo, pa je pepeo ispred vrata značio da će se dom ugasiti, a obitelj propasti.
Također, narodne tradicije sugeriraju da nije korisno otići ili pronaći praznu torbicu na kućnom pragu. To je bio pokazatelj da novac odlazi iz kuće i da će kućanstvo imati značajne troškove. Kao rezultat toga, ljudi su nastojali uvijek vidjeti dokaze života, rada i blagostanja ispred kuće – cvijeće, posude s vodom, zdravu stoku ili svježe opranu odjeću koja se mogla sušiti. Sve je to imalo za cilj promicanje sreće i uklanjanje nesreće. Danas, kada ljudi razmatraju te ideje, mogu vjerovati da su to jednostavni mitovi ili uobičajene priče starijih osoba. No, ako ih promatramo dublje, posjeduju i praktična životna znanja.
Prazna posuda ispred kuće sugerira prisutnost siromaštva, stare i oštećene cipele šalju poruku zapuštenosti, a pepeo postavljen ispred vrata poruku nedostatka brige. Drugim riječima, pojam “baksuz” zapravo je signal da kuću i okućnicu treba održavati uredno, jer higijenski i organiziran život zapravo donosi osjećaj blagostanja. Bez obzira vjerujemo li narodnim pričama ili ih koristimo kao oblik simbolike, jedno je sigurno: kućni prag oduvijek je imao značajno značenje.
To je prag koji održava temperaturu doma, ali i prenosi poruku o prirodi života u njemu. Zato se kaže da je najveća nesreća kada na ulazu stoji znak siromaštva i propasti. Danas će mnogi ljudi intuitivno s praga odnijeti stare cipele ili praznu kantu, unatoč tome što ne vjeruju u lošu sreću. Jer, u konačnici, svi mi želimo da ono što nam je pred vratima bude znak života, radosti i napretka, a ne nesreće i patnje.
