Danas vam donosimo priču jedne žene po imenu Snežana koja je odlučila da u svojim poznijim godinama napusti muža i da ostatak života posveti isključivo sebi i svojim željama.
Snežanina ispovijest bila je posvećena riječima: ‘Nakon što sam dubinski razmislila i analizirala sebe, odlučila sam započeti novo poglavlje u svom životu.’ Iako su godine braka bile povezane s ugodnim iskustvima, radošću i preprekama, mislim da je sada vrijeme za samostalnost. Želim voditi svoj život prema svojim osobnim željama, unatoč obvezama i kompromisima iz prošlosti. U šezdesetima sam prvi put osjetila želju da prihvatim sebe i oslobodim se bračnih okova.
Nakon više od 40 godina, ono što je nekada bio temelj mog postojanja postalo je teret koji moram podnijeti kako bih živjela autentično i potpuno kao žena bez ograničenja. Život s istim partnerom dulje vrijeme može dovesti do stagnacije i nezadovoljenih želja. Sada pokušavam istražiti svoje kapacitete, ponovno otkriti svoju prirodu, putovati, upoznati nove ljude i, što je najvažnije, ponovno se osjećati živom. Želim se posvetiti nedostižnim ciljevima koje sam prije smatrala nemogućima. Odluka o razvodu nije donesena na brzinu. Razmišljala sam o ovome.
Problem sam detaljno proučila i preispitala sam se kako bih se uvjerila da je ovaj izbor prikladan i koristan i za mog bivšeg supruga i za mene. Ovo putovanje započelo je iz duboko ukorijenjene želje za bijegom i usredotočenošću na svoj život. Nakon 22 godine braka, sada sam spremna poletjeti nakon svih ovih godina predanosti. Iako sam se posvetila svojoj obitelji, sada je vrijeme da se usredotočim na svoje prioritete.
- Moja odluka o razvodu temelji se na valjanim i informiranim razlozima: više se ne želim baviti odgovornostima koje me obuzimaju i ometaju. Želim biti oslobođena obveza koje mi ne donose sreću, poput pranja posuđa ili pripreme hrane koja ne odgovara mojim preferencijama. Želim egzotičan parfem u kući umjesto udisanja arome pržene hrane. Više se neću brinuti o tome gdje se nalazi moj suprug, je li s prijateljima ili je otišao iz kuće piti.
Umjesto toga, usredotočit ću se na svoje odgovornosti kod kuće. Sada je idealno vrijeme da razmislim o svojoj djeci i sebi, da istražim nove interese i uživam u činjenici da su se moji prioriteti promijenili. Više ne želim sudjelovati u odnos koji pruža podršku samo kada je to prikladno, zanemarujući druge važne aspekte. Možda se čini nevjerojatnim, ali vjerujem da mi je ostalo samo 10 godina i želim ih provesti na miran način, uživajući u slobodi bez muke ili ograničenja koja su me do sada sputavala. Više ne želim nositi teret prošlosti, želim se koncentrirati na život za sebe.
Bonus tekst
Danas je čokolada uobičajena u svakodnevnom životu ljudi i jedna je od najdražih slastica na Zemlji. Međutim, put njezina razvoja nije bio baš ugodan. Priča o podrijetlu čokolade smještena je prije tisuća godina u središte drevnih kultura Srednje Amerike, gdje je imala drugačiju svrhu od one koju ima danas. Prvi koji su značajno koristili kakao bili su Maje, a zatim Azteci, koji su od njegovih zrna stvorili piće pod nazivom “xicocolatl”, što je bila gorka, raspršena tekućina bez dodanog šećera, miješala se s vodom, začinima i ljutom paprikom. Ovo piće nije bilo samo uobičajena poslastica, već… slavlje u posudi.
Smatralo se da pojačava moć, snagu, pa čak i božanske atribute. Monarsi poput Moctezume pili su ga svakodnevno, vjerovali su da im je koristan za održavanje snage i fokusa. Međutim, kakao nije bio koristan samo zbog svog okusa. Sjemenke kakaa koristile su se kao oblik valute. Povijesni zapisi pokazuju da je 10 zrna bilo potrebno za kupnju pilića, dok je 100 bilo potrebno za kupnju kvalitetne tkanine. U toj kulturi kakao nije bio samo hrana, već i sredstvo plaćanja, simbol ponosa i duhovne vrijednosti.
Kada su španjolski kolonisti stigli u Novi svijet u 16. stoljeću, nisu primijetili dotično izvanredno piće. Hernán Cortés i njegova posada prepoznali su značaj dokumenta, pa su odlučili pokazati ga europskom dvoru. Međutim, gorak okus nije bio ugodan Španjolcima. Počeli su ga mijenjati – odbacili su ljute začine, a umjesto toga dodali šećer i cimet, što je proizvelo blaže i ugodnije piće koje je brzo postalo miljenik aristokracije. Europa je prvi put iskusila okus čokolade oko U 16. stoljeću bila je dostupna samo u tekućem obliku.
Predstavljala je luksuz i obično je bila rezervirana za najbogatije pojedince. Međutim, sve se promijenilo s pojavom industrijske revolucije. Tijekom 19. stoljeća čokolada je doživjela novo doba. Švicarska je postala vodeći zagovornik poboljšanja proizvodnje. Godine 1828. poboljšan je proces ekstrakcije kakao maslaca, što je omogućilo proizvodnju većih količina. Kritična prekretnica dogodila se 1875. godine kada su Daniel Peter i Henri Nestlé surađivali na stvaranju prve mliječne čokolade, a zatim je uvedeno i mlijeko u prahu. Ova inovacija promijenila je okus, teksturu i oblik čokolade, te sada ona ima oblik deserta umjesto pića.
