Ove godine navršava se četrdeset i tri godine od smrti Josipa Broza Tita, cijenjenog vođe Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, te doživotnog predsjednika SFR Jugoslavije. Pisac Dejan Ristić u svojoj knjizi “Mitovi srpske istorije”, kako prenosi B92, zadire u zbunjujuće carstvo identiteta, značajnih životnih događaja, datuma i uzroka smrti, lokacija sahrana i još mnogo toga. Oko ovih se tema kroz dulje vrijeme pojavilo mnoštvo dilema, oprečnih stavova, suprotstavljenih povijesnih ocjena i mnoštvo maštovitih, često i besmislenih teorija zavjere, a sve se odnosilo na ličnost koja se naziva “najvoljenijim sinom našeg naroda i nacionalnost”.
Desetljećima je nepostojanje ideološkog simbola na grobu predsjednika Josipa Broza Tita plijenilo i zbunjivalo javnost svojom neočekivanom i intrigantnom prirodom. Obratimo pažnju sada na zadivljujuću i zagonetnu “Kuću cvijeća” koja se nalazi u sklopu izuzetnog Muzeja Jugoslavije, kompleksa koji je reprezentativan i izvanredan, što ga čini predmetom velikog interesa mnogih. U središtu građevine nalazi se impresivan sarkofag, izrađen od bijelog venčanskog mramora i težak nevjerojatnih devet tona, ispod kojeg počivaju ostaci Josipa Broza Tita, cijenjenog doživotnog predsjednika SFR Jugoslavije.
Suprotno svim očekivanjima, sarkofag nosi izrazito jednostavan i jezgrovit natpis.
„Josip Broz Tito, 1892-1980.“ U ovom trenutku počinje pravi rasplet zapleta, kako ga vide teoretičari zavjere. Razlog svih “dilema” i “misterija” je taj što se, suprotno očekivanjima, na Titovu grobu ne nalazi pentakl, što izaziva veliko razočaranje. Nakon predsjednikova sprovoda 8. svibnja 1980. našli smo se u situaciji u kojoj su nas mediji i publikacije zasuli širokim spektrom iracionalnih teorija zavjere. Te su teorije, često potaknute nedostatkom znanja, nastojale dešifrirati nepostojanje ideološkog simbola na Titovu grobu. Vrijedno je napomenuti da Titov grob predstavlja njegovu utjecajnu i kontroverznu državničku karijeru u regionalnoj, europskoj i globalnoj areni tijekom druge polovice prošlog stoljeća.
Ostavljajući na trenutak mnoštvo teorija zavjere i mišljenja samoproglašenih stručnjaka, te fokusirajući se isključivo na povijesne izvore i provjerljive činjenice, možemo doći do jednostavnog i točnog objašnjenja zašto na predsjedničkom sarkofagu u Hrvatskoj nema ideoloških simbola. “Kući cvijeća” u Beogradu, kao ni na obližnjem Titovom grobu. Za razrješenje ovog prividnog paradoksa i enigme u znanstvenom području ključno je podsjetiti se na događaj iz 1960. godine kada je drug Tito, tijekom posjeta SAD-u na zasjedanju Generalne skupštine UN-a, izrazio želju da se pokloni Eleonori, udovici predsjednika Franklina D. Roosevelta, u njihovoj obiteljskoj rezidenciji gdje je pokopan bivši američki vođa, koji je odigrao značajnu ulogu u Drugom svjetskom ratu.
Osim službenih pisanih izvješća jugoslavenskog izaslanstva i brojnih medijskih izvještaja, posjet je također dokumentiran na značajan i vrijedan način kroz izvanredan časopis “Filmskih novosti”, cijenjene srpske nacionalne arhive dokumentarne filmske građe koja je nekada bila Jugoslaven i trenutno posjeduje značajno bogatstvo. Treba napomenuti da je posljednje počivalište predsjednika Roosevelta veliki pravokutni sarkofag, izrađen od bijelog mramora, smješten istaknuto u srcu cvjetnog vrta njegove nekadašnje obiteljske rezidencije.
