Mitrovdan ili Sveti Dimitrije je jedan od važnijih crkvenih praznika u pravoslavnoj zajednici a za njega se kao i za većinu drugih vežu neka vjerovanja i narodni običaji koje treba ispoštovati.
Raspravljamo o značajnom blagdanu iz srpske kulture, koji se zove Mitrovdan. To je dan posvećen svecu koji je, prema legendi, imao značajan utjecaj na povijest i vjeru stanovništva. Ovaj blagdan je neraskidivo povezan s vjerskom vjerom, kulturnim tradicijama i emocionalnim sjećanjima koja se prenose s koljena na koljeno.
Mitrovdan, iako ga Srbi obično slave, zapravo je posvećen svetom Demetriju Solunskom, grčkom svecu koji se slavi. Sveti Dimitrije se u Solunu štuje kao zaštitnik jer se smatra da je svojim nadnaravnim moćima zaštite štitio grad od napada neprijatelja. Osim brahijalne hrabrosti koja ga je proslavila, pripisuju mu se i iscjeliteljske moći, što ga čini izuzetno štovanom figurom ne samo među Grcima već i među Srbima. Priča o podrijetlu svetog Dimitrija počinje u Solunu, gdje je rođen i odrastao.
Naslijedivši očevu titulu vojvode, Dimitrije je i dalje slijedio kršćansku doktrinu u vrijeme kada ona nije bila popularna. Umjesto da služi po naredbi cara Maksimilijana i progoni kršćanstvo, posvetio se širenju vjere i pomaganju ljudima, pokazujući nevjerojatnu hrabrost i odanost svojoj vjeri. Zato je bio zatočen, a zatim ubijen kopljem. Nakon njegove smrti, njegovo tijelo je odbačeno, ali su ga kršćani umjesto toga pokopali.
- Tamo gdje je položen, događale su se izvanredne stvari, ljudi su ozdravljali i dobivali spasenje. U znak zahvalnosti, na mjestu navodnog počivališta Svetog Dimitrija izgrađena je crkva. Tijekom gradnje otkriveni su njegovi ostaci, koji se danas čuvaju u crkvi posvećenoj njemu u Solunu, koja je postala značajno hodočasničko mjesto. Danas se Mitrovdan smatra jednim od najslavljenijih i najpopularnijih blagdana među Srbima, a danas je peti najčešći.
Tog dana se u crkvi održava proslava u čast sveca, dok se u kućama pale svjetiljke i svijeće, a dijeli se i prigodni kolač kao sredstvo zajedništva. Unatoč svojoj religijskoj prirodi, Mihovilo se također smatra graničnim danom u narodnom kalendaru, ovaj dan predstavlja kraj ljeta i početak zime. Mnogi popularni mitovi povezani su s ovim specifičnim datumom. Jedan od njih kaže da je vrijeme na Mihovilo pokazatelj nadolazeće zime: ako pada kiša ili se smrzava, očekuje se dugo, hladno razdoblje s puno snijega.
Ako je dan svijetao i sunčan, ljudi žele blagu zimu. Osim toga, očekuje se da svi poslovi vezani uz kuću i imanje budu završeni do Mihovila – treba unijeti drva, pripremiti zimnicu i ukrasiti dom. Vuk Karadžić je napisao: “Kako je u vašoj kući na Mihovilo? Ovako će vam biti cijelu zimu!” - što opisuje vrijednost pripreme za ovu proslavu. Na Mihovilo postoji jedinstveno pravilo kojeg se svi trebaju pridržavati: svatko treba biti u svojoj kući.
Postoji teorija da svatko tko provede večer izvan svog doma neće imati stalni boravak pod krovom svog doma, već će umjesto toga prenoćiti u tuđim domovima. Ova tradicija je visoko cijenjena i smatra se najvažnijom. Još jedno popularno narodno pravilo kaže da se djeca ne smiju kažnjavati na dan svetog Mihovila, inače bi bila sklona buntovnosti i nestašluku tijekom cijele godine.
Dan svetog Mihovila nije samo proslava, već putovanje kroz povijest, vjeru i tradiciju koje prenosi vrijednost hrabrosti, doma i obitelji. Spaja staro i novo, vjeru i narodno vjerovanje, ljubav prema svecu i poštovanje tradicija naših predaka. Danas, iako se mnoge tradicije razvijaju, one i dalje imaju dubok utjecaj na srca ljudi, nadahnjujući ih na vrijednosti koje su važnije od svakodnevnog života.
