Prema priči, prvi susret Josipe Lisac i Karla Metikoša bio je sudbonosan. Navodno su se pri susretu zagledali u oči i već tada su znali da je u pitanju prava ljubav. Iako je od Metikoševe smrti prošlo više od tri desetljeća, svaka Josipina izvedba posveta je njihovoj vječnoj ljubavi za koju smatra da je opstala i da će postojati i nakon njegovog odlaska na onaj svijet.
Josipa je svojedobno izrazila svoj prezir prema terminu “sjećanje” jer nije obuhvatio cjelinu zajedničkih trenutaka, slika i iskustava koje su ona i njen dragi doživjeli. Za Josipu, te uspomene nisu bile samo pohranjene u njoj nego su ih prenosile i drugima. Srž njihove ljubavi ostala je prisutna, neprestano unapređujući njihove živote. Priča o Josipi i Karlu započela je 1971. godine kada je Karlo imao cvatuću karijeru diljem svijeta s velikom bazom obožavatelja, uključujući grofice, modele i stjuardese.
Josipa je u međuvremenu prepoznata kao prva legitimna jugoslavenska rock and roll diva. Karlo i Josipa, koji su bili životni partneri, nikad se nisu vjenčali. Nakon dugo vremena šutnje, Josipa se svojevremeno povjerila za “Story” i tada je ispričala svoju priču i dodala da ne želi da je oslovljavaju Karlovom ženom jer se boji da će u braku biti potopljena njegovim identitetom.
Po povratku u Zagreb primijetila je da se glazbena scena promijenila, nova lica i grupe preuzela su je, pa se teško uklopila. Međutim tada se već posvetila svom dragom, a ljubav između njih bila je toliko jaka da je dokumentirana na kultnom albumu “Dnevnik jedne ljubavi” iz 1973. godine. Josipa se prisjeća da je njihova ljubav bila dovoljno jaka, te ističe da nikada nisu izmjenjivali ružne riječi u ljutnji.
Tokom nedavnog intervjua, glazbenica se prisjetila vremena kada su ljudi komunicirali na civiliziraniji način. U ono doba bilo je nezamislivo psovati ili pokazivati nasilno ponašanje, zatim svi problemi koji su se pojavili odmah su rješavani komunikacijom. Bilo je uobičajeno da pojedinci razgovaraju o svojim problemima i zajedno rade na pronalaženju rješenja. U vrijeme potrebe, izmjenjivali su se podržavajući jedni druge kako bi osigurali da sve teče glatko. Podsjetimo, Karlo je tragično preminuo 1991. godine, a od tada se Josipa ne može u potpunosti oporaviti od gubitka i njena je tuga očigledna u svakom pismu, pjesmi i koncertu koji je od tada izvodila.
