Dugovječnost je jedna od ključnih tema istraživanja u modernoj znanosti, a mnogi stručnjaci su usmjereni na otkrivanje uzoraka koji povezuju način života i ishranu s dužim životnim vijekom. Posebno su zanimljive regije u kojima ljudi žive iznad prosječne starosti, što je povezano s njihovim navikama i prehrambenim običajima.
Istraživanja su identificirala pet specifičnih regija na svijetu koje se nazivaju “plave zone”, gdje je broj stogodišnjaka izrazito visok. Ove regije uključuju otok Sardiniju u Italiji, Okinawu u Japanu, grad Loma Linda u Kaliforniji, Ikariju u Grčkoj i poluotok Nicoya u Kostarici. Životni stil stanovnika ovih područja karakterizira uravnotežena prehrana, društvene interakcije i pozitivni stavovi prema životu.
Prehrana igra presudnu ulogu u dugovječnosti, a oko 90% dnevnog obroka u ovim regijama čine ugljikohidrati dobiveni iz žitarica, mahunarki i korjenastog povrća. Na primjer, stanovnici Okinawe počinju svoj dan doručkom bogatim namirnicama poput kuhane riže, fermentirane soje, miso juhe, nori algi, svježeg ili ukiseljenog povrća te ribe na žaru ili tofua.
Za razliku od njih, konvencionalni srpski doručak uglavnom se sastoji od žitarica koje se jedu kod kuće. Stanovnici Ikarije započinju dan šalicom biljnog čaja pripremljenog od samoniklog bilja koje sami skupljaju i osuše. Uz to, na prazan želudac piju žlicu domaćeg meda, a zatim kozje mlijeko.
Za prvi obrok ujutro jedu kruh od cjelovitih žitarica, domaći sir, jogurt i svježe povrće iz vlastitog vrta. U gradu Loma Linda, poznatom po velikom broju adventista sedmog dana, popularna je zobena kaša kao dio doručka, posebno kad se kombinuje sa voćem iz vlastitih vrtova.
Zobene pahuljice često se nadopunjuju cimetom i biljnim mastima iz orašastih plodova kako bi se postigla optimalna ravnoteža okusa i nutritivnih vrijednosti. U Latinskoj Americi, posebno u Kostarici, riža i grah predstavljaju temeljni dio jutarnjeg obroka, često posluženi uz avokado, rajčice, papaju i banane. Stanovnici Nicoye također uživaju u domaćim pečenim jajima, pripremljenim kao kajgana ili omlet.
- Na Sardiniji, koncept doručka razlikuje se od većine drugih kultura. Talijani općenito pridaju manji značaj ovom obroku, ali sardinijski pastiri tradicionalno započinju dan tankim pecivima od pšeničnog brašna, uz domaći ovčji sir i čašu mlijeka.
Neki i danas uživaju u starom kruhu namočenom u mlijeko, uz dodatak svježeg voća s lokalnih stabala. Ova jednostavna, ali hranjiva jela odražavaju duboku vezu između ljudi i njihovog okoliša, kao i zdrave navike koje podržavaju dug život. Češnjak je jedna od najstarijih i najpoznatijih biljaka, prisutan u ljudskoj prehrani i medicini više od pet tisuća godina.
Porijeklom iz središnje Azije, proširio se diljem svijeta i postao neizostavan dio mnogih kuhinja zbog svog jakog okusa i ljekovitih svojstava. Aktivni spoj u češnjaku, alicin, poznat je po antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitskim svojstvima. Staroegipatsko društvo smatralo je češnjak svetim, dajući ga robovima da bi im povećali snagu i izdržljivost.
Pronađen je i u grobnicama faraona kao simbol njihove moći i dugovječnosti. U staroj Grčkoj i Rimu sportaši su konzumirali češnjak prije natjecanja, dok su ga vojnici jeli prije bitaka kako bi poboljšali svoju izdržljivost i otpornost na bolesti.
- Do 6. stoljeća češnjak je došao u Indiju i Kinu, gdje je stekao reputaciju kao ljekovita biljka za liječenje različitih bolesti. Danas se često naziva prirodnim antibioticima zbog njegovih sposobnosti da jača imunitet i pomaže u borbi protiv infekcija.
Redovita konzumacija sirovog češnjaka preporučuje se zbog njegovih brojnih zdravstvenih prednosti, a loš zadah se može neutralizirati limunom, jabukom, mentom ili maslinovim uljem. Češnjak je ne samo začin nego i vitalni sastojak zdrave prehrane, prisutan u gotovo svim kulinarskim tradicijama svijeta.
