Prevara u braku je postala sve učestalija pojava i broj razvoda je u stalnom porastu. Većina ljudi ne može da oprosti poniženje i prevaru ali neki se ipak odluče na taj korak.
Vjerovao sam da će ljubav pobijediti sve prepreke. Mislio sam da oprost pokazuje snagu, a ne slabost, te da će ojačati našu vezu, potaknuti naš rast i udaljiti nas. Nadao sam se da će naša veza, unatoč izazovima, ipak opstati jer se temeljila na dubokom partnerstvu i zajedničkom razumijevanju. Godine života kao obitelji, sjećanja koja smo nakupili i djeca koju smo odgajali kao obitelj kao da imaju neprobojnu osnovu. Zato sam mu dala još jednu šansu jer sam mislila da će ljudi griješiti i da će prava ljubav ipak opraštati.
- Kad sam saznala za njegovu prevaru, osjetila sam potrebu da se razbijem u milijun komadića. Bol je bila neopisiva, ali sadržavala je glas koji je govorio: Svatko griješi, ima pravo na drugu priliku. Nadao sam se da je ovo samo nesretna epizoda koja će biti gotova, da ćemo ipak moći napredovati jače nego ikad prije. Rekla sam mu i oprostila mu, unatoč boli koju sam osjećala svaki put kad bih ga pogledala ili se sjetila vremena koja su dovela do toga da smo zajedno.
Očekivao sam da će se moja odluka smatrati primjerom odanosti i moći. Očekivao sam da će barem priznati da žali zbog svojih postupaka, također sam očekivao da će cijeniti priliku da ispravi svoju pogrešku. Međutim, umjesto zahvalnosti ili šutnje pune žaljenja, suočila sam se s tišinom i nedostatkom strasti. Jednostavno je držao jezik za zubima, i to svaki dan, dok sam ja tonula sve dublje u zbunjenost i neizvjesnost. Najmučnije iskustvo dogodilo se jedne večeri, gledao me u oči i govorio riječi za koje nisam mogla vjerovati da su moguće ni u najgorem snu.
Znaš… Mislim da mi više nije stalo do tebe. Ne mogu voljeti nekoga tko je zaboravio zločin za koji sam optužen. Kao da ti nije bilo stalo, kao da ti je nedostajalo ponosa. Te su riječi bile slične hladnoj kupki. Nanijeli su mi više boli nego stvarna prijevara. Osjećala sam se izdano, ne samo zbog njegovih postupaka, već i zbog njegovog odnosa prema meni, prema mojoj ljubavi i oprostu. Pitao sam se: je li moguće da sam krivo shvaćen kao kriminalac? Je li moja želja da razumijem i potom dam priliku postala razlogom prezira? Kako nečija nesposobnost da oprosti drugima može biti primjer njihovog gubitka strasti?
Sada, dok sjedim sam u svojoj sobi i razmišljam o svemu što se dogodilo, shvaćam da je jedna stvar očita – ponekad nije dovoljno oprostiti. Ponekad oprost ima samo učinak povećanja boli i nedostatka osjeta koji se riječima teško može opisati. Prepoznao sam da postoji trenutak u životu u kojem trebamo donijeti teške odluke, jer ostati na poziciji koja se ne poštuje i ne smatra romantičnom nije znak hrabrosti, već depresije. Možda sam ga trebala odmah odbaciti, glasno govoriti o svemu što me negativno pogađa, vikati, izražavati ljutnju i razočaranje.
Možda bi se oslobodila nedostatka sadržaja koji sada pokriva svaki dio mene. Možda bih lakše disao i pomirio svoje srce sa stvarnim svijetom. Umjesto toga, odlučila sam ostati tamo, unatoč njemu, a da nisam mogla sebi oprostiti. Iza te praznine stoji više od same tuge: to je patnja povezana s kršenjem osobnih očekivanja i vjere. Ljubav koja je nekada bila izvor sreće sada je postala teret koji me svaki dan pritišće. Percepcija da nisam dovoljno dobar, da nisam uspio sačuvati ono što sam najviše želio, često me potakne da postanem duboko tužan. Stekao sam znanje da iako je oprost častan i značajan, nije uvijek lijek za sve rane. Ova bol mi je usadila temeljno razumijevanje ljubavi, poštovanja i samopoštovanja. Ljubav nije samo davanje i opraštanje, ona također uključuje međusobno poštovanje, iskrenost i želju za zajedničkim rastom. Kad toga nema, ostaje samo dojam ništavila i samoće, bez obzira na naše pokušaje da se stvari poprave.
Sada, dok razmišljam o tome, shvaćam koliko je važno voljeti i poštivati sebe kako ne bismo dopustili da budemo umanjivani, čak i kada to uključuje donošenje teških odluka i samostalni život. Stekao sam spoznaju o istinskoj moći oprosta kao i prepoznavanje vrijednosti vlastitog dostojanstva i snage. Unatoč njegovoj izdaji, koja me uništila, nije me potpuno uništila. Promatram vlastito izdisanje svih loših stvari i pripremam se za novi početak. Možda nije mogao prihvatiti moj oprost i odanost, ali sada sam odlučna dati prioritet svojim potrebama i naučiti voljeti sebe bez uvjeta.
Sada razumijem da je samopoštovanje presudno, a bez njega će druge romantične veze propasti ili biti disfunkcionalne. Stekla sam spoznaju o važnosti oprosta, ali sam također naučila da je važnije prepoznati štetu koju može uzrokovati ista vrijednost, kao i kada jeprikladno je stati i sačuvati svoje dostojanstvo i onda krenuti dalje. Oprostila sam njemu, ali sebi ne mogu. Vjerujem da je ovo prvi korak prema istinskom ozdravljenju i osjećaju mira u svijetu.
