Svako od nas ima svoje životne prioritete i ciljeve, a društvo često stvara očekivanja koja ne moraju odgovarati svima. Međutim, postoji sve više ljudi koji odlučuju da neće imati djecu, što je savršeno prihvatljiv izbor u današnjem svijetu. U nastavku slijedi jedna ispovijest osobe koja je suočena s posljedicama takve odluke.
- Na društvenim mrežama nedavno je objavljena priča koja je privukla veliku pažnju javnosti jer govori o složenim odnosima unutar obitelji i različitim očekivanjima među njenim članovima.
Priča se vrti oko mladog para koji je odlučio da neće imati djecu jer nisu željeli biti roditelji. Ova odluka nije bila u skladu s očekivanjima njihove obitelji, posebno s majkom jednog od partnera, koja je imala vrlo jasan stav o tome kako bi trebalo živjeti. Majka je izrazila svoju nelagodu otvoreno, rekavši:
“Ako odlučiš da mi ne daš unuke, ne očekuj da ćeš dobiti bilo kakav dio mog nasljedstva. Sve ću donirati dobrotvornim organizacijama.” Kći je tada preuzela ulogu glavnog skrbnika, dok je njen suprug bio manje uključen u cjelokupnu situaciju. Petnaest godina kasnije, nakon što je majka preminula, par je otkrio da nasljeđe nije ni blizu onome što su očekivali.
- Kada je jedan od partnera ušao u majčinu sobu, bio je šokiran kada je vidio da je ormar prazan i da je sav njezin nakit nestao. Kasnije je pronašao praznu kutiju za nakit s porukom koja je glasila: “Nažalost, morala sam izabrati odgovarajuću osobu.”
Tek nakon detaljnog pregleda oporuke shvatili su da je cijelo nasljeđe prebačeno na njihovu kćer, ali tek kad napuni 18 godina. Ništa od imovine nije bilo namijenjeno njima. Najteže je bilo spoznaja da je njihova kći znala za ovaj dogovor puno prije nego što su oni saznali istinu. Osjećaj da im je neopravdano oduzeta imovina koja je po zakonu pripadala njima doveo je do dubokog razmišljanja o vrijednostima i prioritetima u životu.
BONUS TEKST
U selima se često pripremao kisel kupus u velikim posudama od 60-80 litara, koristeći kombinaciju cijelog kupusa, morske soli, feferona i korijena hrena. Postupak započinje čišćenjem kupusa od vanjskih oštećenih listova kako bi se otkrile svježe zelene glavice.
Nakon toga se čvrsta jezgra svake glavice pažljivo odreže nožem, a lišće ostaje netaknuto. U zdjeli se miješa morska sol s feferonima, a smjesa se koristi za nadopunjavanje mjesta na površini kupusa. Manje glavice se razdvajaju i posipaju solju, a zatim se raspoređuju u plastičnu posudu zajedno s drugim komponentama, poput polovica glavica celera.
- Završni korak uključuje dodavanje preostale soli i papra po površini te ubacivanje komadića hrena u smjesu. Da bi se osiguralo da kupus ostane potopljen, koriste se plastične mrežaste trake s tegovima, poput tanjura ili boca napunjenih vodom.
Posuda se pokriva aluminijskom folijom i čvrsto zatvara poklopcem. Tijekom prvih nekoliko dana važno je pratiti razinu vode – ako je potrebno, dodaje se još vode kako bi se osiguralo da kupus ostane potpuno uronjen. Ako se voda zamuti, to može ukazivati na nizak sadržaj soli, pa je potrebno dodati još soli kako bi se održao proces fermentacije.
Otprilike nakon 42 dana, kiseli kupus je spreman za konzumaciju, a rasol koji ga okružuje ima ljekovita svojstva koja poboljšavaju probavu. Tradicionalno, ljudi konzumiraju jednu žlicu rasola dnevno kao prirodni probiotik.
