Od samog početka braka, odnos sa svekrvom bio je težak. Često je imala potrebu da mi pokaže da nisam dovoljno dobra za njenog sina, ponavljajući kako bi za njega bila prikladnija neka žena “boljeg posla i porekla”.
Moj rad u kafiću, posao konobarice, za nju je bio razlog da me gleda s visine. Trudila sam se da ignorišem njene primjedbe i da pokažem da sam spremna da budem iskrena, vrijedna i posvećena partnerka, ali njene predrasude su uvijek visile u zraku.
Jedne večeri pozvala nas je na večeru. Pristala sam, nadajući se da je to možda prilika da izgradimo bolji odnos, da se atmosfera promijeni i da konačno pokažemo da smo porodica. Večerali smo zajedno, razgovor je bio prilično formalan, ali nije bilo većih problema. Otišli smo kući s osjećajem da je to bio mali korak naprijed. Međutim, nisam ni slutila šta će se dogoditi istog tog večera.
- Nekoliko sati nakon što smo stigli kući, zazvonio je moj telefon. Na liniji je bila svekrva, a njen ton bio je oštar i optužujući. Rekla je da su njene naušnice nestale i da je sigurna kako sam ih ukrala. Srce mi je zastalo od šoka – nikada u životu ne bih uzela tuđu stvar, a najmanje nešto iz kuće u kojoj sam gost.
Njene riječi su me pogodile dublje nego što mogu opisati: “Imam video snimak na kojem se jasno vidi kako izlaziš iz kuće”, rekla je hladno, kao da je sve već dokazano. Bila sam i povrijeđena i bijesna, ali sam skupila hrabrost da odgovorim mirno: “Ako postoji snimak, hajde da ga pogledamo zajedno.”
Sutradan smo ponovo otišli do nje. Dok je podešavala snimak na ekranu, osjećala sam kako mi srce lupa. Na snimku se zaista vidjela moja silueta dok izlazim iz kuće, ali – ruke su mi bile prazne. Nije bilo nikakvih naušnica, nikakvog predmeta, apsolutno ničega što bi potvrdilo njene sumnje.
Kada je snimak završio, nastala je tišina. Svekrvino lice naglo je pocrvenilo, a u očima joj se vidjela zbunjenost. Shvatila je da me nepravedno optužila. Nakon nekoliko trenutaka tišine, konačno je izgovorila riječi koje su mi značile više od svega: “Izvini.”
Kasnije je pronašla svoje naušnice na stolu, tačno tamo gdje ih je sama ostavila.
Iako je njeno izvinjenje donekle ublažilo bol, ostala je gorčina zbog načina na koji je bila spremna da me ponizi i optuži bez stvarnog dokaza. Taj događaj me je naučio koliko je teško nositi se s predrasudama i koliko je važno ostati smiren kada vas nepravedno optuže. Istina se uvijek pokaže, ali do tada – treba imati snage izdržati
