Danas vam donosimo jednu priču koaj je privukla veliku pažnju korisnika društvenih mreža zbog svoje teme. Mnogi od njih su u komentarima iznosili svoja mišljenja.
Poput mnogih s Balkana koji se odluče emigrirati u zemlje poput Velike Britanije ili Njemačke, pronašla je posao u organizaciji za čišćenje. Unatoč često ignoriranom i podcijenjenom poslu, ona ga radi sa strašću i predanošću. Primijetio sam ovo, a često se opaža među pojedincima koji putuju u inozemstvo u potrazi za poslom, nakon nekoliko godina vraćaju se kući i pokušavaju stvoriti portret sebe koji je netočan. Oni raspravljaju o sveučilištima za koja vjeruju da su povezana s njihovim profesijama, njihovom zaposlenju kao odvjetnicima, liječnicima, inženjerima i drugim pojedincima koji imaju impresivniju reputaciju.
- Često prikrivaju ili umanjuju stvarnu svrhu onoga što rade. Jednom je prijateljica ispitivala moju suputnicu što je točno radila u inozemstvu. Nadao sam se da će se usplahiriti i možda nešto sastaviti, jer sam shvatio kako ljudi često prikrivaju svoja stvarna zanimanja ili ih prikazuju značajnijima nego što jesu. Ranije sam izbjegavao priznati što je ona učinila, a to je ili nepoznavanje ili neželja otkrivanja istine. Međutim, njezin je odgovor bio potpuno drugačiji. Uz širok osmijeh koji nije skrivao uobraženost izjavila je da je čistačica. Riječ je objasnila konkretno, bez ikakvih alegorija i srama, s ponosom na svoj posao. Njezina iskrenost i vjernost natjerali su cijelu prostoriju da se preispita i malo drugačije promatra.
Nakon što je rekla čime se bavi, nastavila je objašnjavati: “Možda vjerujete da nemam ništa značajno raditi, da mi posao nije značajan, ali to nije istina. Svaki mjesec, na kraju, imam svježe lice, pun novčanik i osmijeh na licu. Iako su mi ruke ponekad osiromašene, moje lice i duh su i dalje čisti. Ove su riječi duboko utjecale na mene i povećale moje samopouzdanje.
Danas mnogi ljudi s naših prostora, pogotovo oni na pozicijama, često ne žele priznati što zapravo rade ako posao ne donosi neki društveni prestiž ili ako nisu visoko u svijetu. Mnogi ljudi skrivaju se ili se pretvaraju da su nešto drugo kako bi impresionirali druge ili kako bi postigli određeni standard koji nalaže društvo. Međutim, ne biste se trebali brinuti ni o kakvom legitimnom poslu. Svaki posao povezan je s određenom vrijednošću, a legitiman rad, bez obzira na vrijednost drugih, treba buditi ponos. Ta lekcija koju me moj partner naučio prije desetak godina bila je neprocjenjiva.
Objasnila mi je vrijednost toga da budem iskren i iskren prema sebi i prema drugima, umjesto stvaranja lažnih slika koje nikome nemaju koristi. Sreća koju pruža njezin posao snažnija je od bilo koje društvene kritike ili pritiska. Osim toga, njezin narativ pokazuje vrijednost respektabilne radne etike. Bez obzira na to što postižemo, ako svoje dužnosti obavljamo sa strašću, predanošću i čašću, rezultati će biti postignuti. Prljave ruke nisu pokazatelj slabosti ili neuspjeha, umjesto toga, one su dokaz predanosti i truda. Također, čista savjest i visok stupanj dostojanstva atributi su koje ništa ne može posjedovati.
Također smo često zanemarivali važnost zadataka povezanih s održavanjem higijene i urednosti. Bez njih bi naš okoliš bio nezdrav i neuređen. Ljudi poput mog partnera omogućuju drugim pojedincima bolji učinak i udobniji život. Njihovi napori, iako se mogu činiti beznačajnima ili neupadljivima, imaju značajan utjecaj na društvo. Sve me to potaknulo da razmislim o svojim stavovima i ponašanju prema drugima i sebi. Često se sramimo onoga što radimo ili jesmo, ali u stvarnosti su poštenje i iskrenost ono što nas čini velikima. Sramotno je biti nepošten i živjeti u lažima, a ne raditi poslove koji bi nas trebali veseliti.
Kroz njezino ponašanje i riječi naučio sam koliko je važno da se svaka osoba osjeća dobro zbog svog posla i stava, unatoč nedostatku uvažavanja od strane drugih. Ponos se ne temelji na položaju ili tituli, već proizlazi iz karaktera i važnosti koju posjedujemo u sebi. Zahvalna sam na prilici da svjedočim ovoj snazi i poštenju, koja nije ograničena na osobni narativ jedne djevojke koja čisti, već i univerzalnu poruku da sve ljude treba poštovati i cijeniti za njihov rad. U svijetu koji sve češće cijeni vanjsku ljepotu i izgled, ohrabrila me da budem poštena i sačuvam svoj obraz.
Svojom jednostavnom prirodom, svojim ponosom i dostojanstvom promijenila je moj pogled na mnoga pitanja i to je nešto što će me pratiti do kraja života. Međutim, njezina me prisutnost natjerala da napustim društvenu leću kroz koju sam promatrao posao i umjesto toga cijenim svaki istinski trud. Naposljetku, usadila mi je bitnu lekciju: pravo bogatstvo ne proizlazi iz titula ili položaja, već umjesto toga proizlazi iz poštenja, dostojanstva i zadovoljstva kompetentnosti. To su vrijednosti koje nam nitko ne može oduzeti i koje su nam uistinu važne.
