Priča jedne djevoojke na društvenim mrežama je privukla veliku pažnju korisnika iz regiona i imala je veliki broj kometara. Ona se na svadbi svog brata po prvi put susrela sa jednim običajem.
Vjenčanja su tradicionalno bila više od same prilike za sklapanje braka, ona su i odraz društva, obiteljskih vrijednosti i stila života. Kada se spoje dvije različite sredine, očekivanja i tradicija mogu se drastično razlikovati, u što se nedavno uvjerila Miljana iz Loznice, gošća na svadbi svog brata i njegove djevojke iz Novog Pazara. Ono čemu je svjedočila, rekla je, šokiralo ju je do te mjere da se zapitala jesu li svi gosti spremni za promjenu kulture ili nisu. Njezin brat i sestra oženio se mladom damom koju je upoznao tijekom svog školovanja u Beogradu.
- Ljubav je tinjala dugi niz godina, a kada su se konačno odlučili ozvaničiti, planirano je bilo da se održe dva vjenčanja – jedno u glavnom gradu, drugo u Novom Pazaru, odakle je mladenka porijeklom. Prvo slavlje u Beogradu bilo je, kako kaže Miljana, klasičnog glamura, sudionika, glazbe i uobičajenog načina slavlja. No, ono što je uslijedilo sutradan na Pazaru bilo je potpuno neočekivano za nju i ostatak obitelji. Vjenčanje u Novom Pazaru razlikovalo se od svih drugih na kojima je sudjelovala. U početku je sve izgledalo savršeno: restoran je bio luksuzan, aranžmani ekstravagantni, a domaćini gostoljubivi. Mlada djevojka dolazila je iz ugledne obitelji koja je imala dugu povijest života u inozemstvu iu domaćinstvu.
No, kada su gosti zatražili piće, dogodila se zgoda – nije bilo alkohola. Nema piva, nema vina, nema rakije. Za goste iz zapadnih krajeva Srbije to je u biti bio kulturni šok. Miljana je priznala da problem nije nužno povezan sa samim pićem, već prije s neugodnim osjećajima i nedostatkom pripreme koji se vežu uz različite kulture. – Ne treba nam alkohol, ali trebamo slaviti – rekla je i naglasila da ne očekuje vjenčanje bez šampanjca, čak ni za slavlje. Prema njezinim riječima, ako su već prisutni vjerski obredi u modernom tonu – bez crkve i vjerskih tradicija – onda bi trebao biti prisutan i kompromis druge strane.
Nedostatak alkohola smatrala je utjelovljenjem kulturološke različitosti i privrženosti običajima koje ne dijele svi prisutni. U Novom Pazaru je također drugačije. Običaji Bošnjaka su suštinski vezani uz vjeru, obiteljsku tradiciju i osjećaj zajedništva. Kako piše lokalni list Sandžak Danas, mnogi pripadnici islamske vjeroispovijesti negiraju praksu ispijanja alkohola tijekom svadbenih obreda, smatraju da će piće pokvariti značaj obreda i duhovne temelje braka. Nije riječ o izoliranoj pojavi, već o tradiciji koja se u Sandžaku održava generacijama, bez obzira gdje obitelj trenutno živi.
Daljnje pojašnjenje proizlazi iz razgovora sa etnografkinjom Sanelom Zukić iz RTV Novi Pazar, ova osoba objašnjava da su običaji poput ritualnog kupanja mladih, plesa s oružjem i bacanja jaja na prag reprezentativni za prijelaz iz jednog poglavlja života u drugo. Nedostatak alkohola pokazatelj je skromnosti, duhovne predanosti i poštovanja prema zajednici u cjelini u stvaranju braka. “To ne znači da su ova vjenčanja manje svečana”, kaže ona, “ali umjesto toga, ona se vode s više pažnje – više se pažnje posvećuje riječima, prisutnosti i simbolizmu.” Za Miljanu i njihovu obitelj iz Loznice ovo je bila prva prilika da su svjedočili ovakvom slavlju.
Unatoč njegovu priznanju da to nije bilo lako prihvatiti, domaćini su ipak ispoštovali posjetitelje do kraja, svjesni da su sada dvije obitelji povezane, unatoč različitom podrijetlu. Brat, rekao je, drži distancu i izbjegava komentare, umjesto da se mora ne slagati. Odaju počast Snajki, no kiselkast okus i dalje je prisutan zbog percepcije da nisu bili pripremljeni na različitosti koje donosi vjenčanje. Ove, naizgled male priče, imaju veći utjecaj na temu multikulturalizma i tolerancije u modernom srpskom društvu. Je li brak osobe i povećanje obitelji u isto vrijeme mjesto za promjenu?
Možemo li predvidjeti da će se običaji “hibridizirati” ili je potrebno znati gdje se točno prepoznaju tradicije svakoga? Možda su ta iskustva, koja su neugodna, upravo ono što jesu, bez obzira na to koliko ih je moguće razumjeti. Jer neki traže rakiju za slavlje, a drugi slavlje pronalaze u riječima, pjesmi i zajedničkom objedu bez alkohola. Ono što ostaje za pamćenje nije sadržaj čaše, već samo iskustvo.
