Dok je prije nekoliko decenija ugovoreni brak i kod nas u regiji bio manje više normalna stvar danas je ovaj običaj rijedak ali ipak postoje slučajevi u kojima roditelji djevojkama biraju za koga će se udati.
U nekim dijelovima Balkana i danas je živa praksa dogovorenog braka – to je sustav u kojem mladenka i mladoženja često nisu svjesni jedno drugoga, ali obitelji s kojima su povezani biraju svoju sudbinu. Unatoč činjenici da je to praksa koja je uvelike nestala u većini svijeta, još uvijek postoje slučajevi gdje se događa. U eri koja cijeni slobodu izbora i ljubav kao najvažnije sastavnice braka, ova tradicija izaziva značajna pitanja: koliko je žena spremna odreći se svojih želja, a koliko je hrabrosti potrebno da prkosi konvencijama koje su joj nametnute?
- Narativ Miličinog života razotkriva mračnu stranu mnogih mladih žena. Rođena u malom selu, odgajana je u kućanstvu koje je cijenilo sposobnost drugih da razumiju, a vrijednost kćeri određena je stupnjem do kojeg je sudjelovala u odgovornostima tuđeg kućanstva. Otac, koji je prema njoj bio strog i jako se zanimao za sve što se vrti oko njegovih riječi, nije prepoznao njezine akademske težnje i želju za obrazovanjem. Mlada žena bi trebala biti tiha i zaposlena, ponavljao bi, s knjigama skrivenim pod jastukom. Majka je zbog vlastitog nedostatka riječi postala sjena koja se naučila ispričati kad joj to nije posao.
Brat Marko, mlađi brat i okosnica obitelji, imao je privilegije koje njoj nisu bile dodijeljene. Dok je on cijenio priliku da izađe iz kuće i uživa u slobodi, ona je nosila kante vode i rušena stabla. Njena očekivanja da će imati Beograd, tramvaje i profesore demantirana su pred zidom očeve odluke. Kako piše Dnevni avaz, sociolozi su prepoznali da su dogovoreni brakovi još uvijek česti u nekim kulturama zbog patrijarhalnog načina razmišljanja koji podrazumijeva svođenje vrijednosti žene na reprodukciju i rađanje djece. U tim obiteljima žene ne mogu glasati, a odluke koje donose ovise o odobrenju oca ili brata.
Ova praksa, iako neuobičajena, ipak ima značajan utjecaj. Za Milicu je prava istina nastupila kada ju je otac obavijestio da će se udati za Miloša. Nije ju uspio pitati što misli, nije joj dopustio čak ni da zaplače. Rekao je to smirenim tonom, kao da je razgovarao o poslu umjesto o životu svoje kćeri. Miloše, koji je tradicionalno bio posvećen teškom radu i uz čašu vina, oženio ju je bez njezina znanja. Tog dana, umjesto bijele haljine, sa sobom je nosila bijeli kofer i crni mikrofon. Dani su prolazili u krugu bez izlaza: kuhanje, čišćenje i mirovanje. Njegova ju je majka često podsjećala na vrijednost unuka. A Miloše? Vraćao se sa sve više staklenih boca i sve uvredljivijim riječima.
Ismijavali su ga, napadali ga i zurili u njega. Ti si ništa, rekao bi. Selo je bilo svjesno. No, nitko se nije oglasio jer ne sudjeluje u tuđim inicijativama. Ovo joj je bio najteži kamen oko vrata. Jedne večeri, nakon još jednog izljeva bijesa, Milica je otišla. Bez ruksaka, bez plana i samo s nadom. Sjetila se Dragana, mladića iz obližnjeg zaseoka, koji joj je davno govorio: Ako ti treba, znaš gdje je. Nije ju uspio ništa pitati, nije se uspio ispričati. Prestigao ju je i za ramena, i za glavu, i za noge, a sve je bilo pokriveno krovom. Nije imala drugog izbora nego ostati sama. Dobila je plaću za prvi mjesec u studiju.
To je bio trenutak kada je shvatila da je čast važnija od svih stvari koje je odbacila. Nezavisne novine pokazuju da u zemljama Zapadnog Balkana žene sve manje sudjeluju u nasilnom krugu dogovorenih brakova i nasilja, ali društveno odobravanje i dalje ima značajan utjecaj. Kao takve, mnoge su žene podložne gubitku obitelji, društva i zajednice. Milica je bila jedna od njih – otac joj je rekao da je umrla, a majka je ćutala, selo joj se rugalo. Međutim, ona posjeduje odlučnost završiti. Dragan nije bio princ iz fantastične priče, ali je bio čovjek koji je prepoznao da joj je svjedočio. Nije ju uspio slomiti, već ju je pokušao pomiriti. S njim je izgradila novu egzistenciju koja je bila jednostavna, ali ugodna.
Njihov sin Nikola postao je slavni simbol slobode koju je stekla. U njegovim pisanim djelima i snovima sjećala se svega onoga što joj je bilo uskraćeno. Zaklela se da ga neće iznevjeriti, već da će biti vjetar koji će ga nositi. Danas, kada Milica pripovijeda svoju priču, to više nije samo osobno iskustvo. Ona predstavlja više različitih destinacija kojima su tradicija i patrijarhat jedina briga. Blic u svom istraživanju navodi da, iako su ovakvi slučajevi neuobičajeni, pokazuje koliko je važno razgovarati o ženskim pravima i slobodi izbora, posebno u ruralnim područjima.
Dogovoreni brakovi nisu nužno romantični, već tihi, strahoviti i gubitak godina razmišljanja. Međutim, Miličina priča pokazuje da je moguć i drugi put. Da netko može početi ispočetka, izgraditi novi dom i naučiti što znači biti voljen, to ne mora biti ograničeno, već se umjesto toga oslobađa. Jer istina ne utišava snove.
