Marijana Mićić majčinstvo njeguje kao najistančaniju ulogu koju joj je život dodijelio. Radi zdravog odrastanja svoje djece svim srcem se posvetila svojim dvjema dragim mezimicama, Ani i Seni, čak je i karijeru stavila na čekanje. Marijana Mićić otvoreno priznaje da njezini nasljednici donose radost i vrijednost njezinim danima, no nedavno je podijelila ranjivost prolivanja suza kad padne noć.
Razmišljajući o odsutnosti svoje majke i nemogućnosti da sudjeluje u novim iskustvima, ona tvrdi da joj suze naviru; istodobno, priznaje tugu koju trpi zbog toga što njezine kćeri nemaju baku. Odsustvo majki, smatramo Miloš i ja, značajan je nedostatak. Prije svega, to predstavlja izazov za našu djecu, jer sam imala privilegiju odrastati uz prisutnost obje bake, koje su imale izuzetne uloge u oblikovanju mog života.
Nažalost, obuzima me duboka tuga, a za nju, nažalost, nema lijeka. Svake večeri, dok legnem pokraj Ane, a sada i s oboje, suze nekontrolirano naviru. Istina ostaje skrivena, čak i od mog voljenog Miloša, dok svake noći ronim suze u samoći. Iako tajim tu tugu, to je tajna koju samo ja znam. No, čini se da bi istinu mog noćnog plača uskoro mogli otkriti i drugi.
– Dođe trenutak kad se netko raspita za kraj, pravi kraj. Ali kraj zapravo nikada ne dolazi. Težina moje patnje je golema u ovom trenutku. Što ako je, na primjer, pitam: “Kako mi je bilo kad sam postao roditelj?” Neobično je da takva pitanja ne postavljate kad vam je majka još prisutna, a niste iskusili roditeljstvo. Što biste u tom slučaju pitali? Sad sam opterećena bezbrojnim upitima, ali nema nikoga kome bih ih mogla postaviti – zaključila je, ostavivši sve dirnute svojom sirovom iskrenošću.
Unatoč tome što nema podršku vlastite majke i svekrve, Marijana Mićić svim je srcem prigrlila majčinstvo i potražila pomoć dadilje. Danas su njezina voljena djeca sretna što imaju dadilju koja ih obasipa ljubavlju i brigom, tretirajući ih kao da su njezina obitelj. Njezina prisutnost neophodna je i njoj i njezinu suprugu, jer nikada ne kreću na izlete ili duga putovanja bez nje, cijeneći njezinu nepokolebljivu predanost.
