Danas vam donosimo jednu priču o ženi koja živi dugi niz godina u inostranstvu i koja je na poziv došla na svadbu u Pirot. Ona je poprimila tamošnje navike a kada je došla u Srbiju naišla je na nerazumijevanje.
U mnogim obiteljima u Srbiji gostovanje se smatra svetinjom i nitko ne smije prekršiti to pravilo. Kada netko dođe iz inozemstva, domaćini nastoje isplanirati proslavu dobrodošlice koja će pokazati toplinu, poštovanje i gostoprimstvo. Stolovi su prepuni domaćih delicija, hrana dolazi od srca, a svaki trenutak se cijeni s pažnjom. Ovaj se običaj prenosi s roditelja na dijete i smatra se uobičajenim. Piroćanka priča kako se njihova obitelj trudila da se u potpunosti drži tog pravila. Kada bi Mara i njen suprug putovali iz Njemačke, sve je bilo pripremljeno kao za slavlje.
- Na stolu su se našli ajvar, pršut, domaće pite, rakija, sir, meso i ostalo za koje su vjerovali da nedostaje stranim zemljama. Nikada se nisu odrekli svoje sramote. Dočekivali su ih i s ljubavlju ispraćali, punili su im ruksake hranom i domaćom robom kako bi dio zemlje ponijeli natrag. Za ženu koja je imala kućanske poslove, to je bilo tipično. Tako je naučena – kada je netko gost u kući, daje od srca, ne obazirući se na najsitnije aspekte i pitanja, i bez brige je li donacija skupa. Međutim, na kraju je počela gajiti ogorčenje.
Unatoč njihovim naporima, njihova pažnja još uvijek nije bila dovoljna da uzvrate onom drugom, kojeg gotovo da i nije bilo. Mara je obično nosila oko 200 grama kave, no ovaj put je ne bi ponijela. Svaki put bi priznala da je “u ovoj zemlji sve skupo”. No, činilo se da je i to u Srbiji preskupo, kaže domaćica, pa se još jednom otrgnula od usta kako bi uživala u pravom provodu. Najveća točka razočaranja dogodila se tijekom vjenčanja njenog sina. Kao majka, nadala se da će joj ovo biti najznačajniji dan u životu. Dvorana je bila prepuna gostiju, glazba je svirala, a sreća je bila zarazna među prisutnima.
Ipak, gorak učinak imao je poklon koji je Mara dala mladencima – 200 eura i vaučeri za spa centar. Ljudi su bili šokirani. Domaćica se prisjeća: „Tko u svatove dođe s darom, od srca će mu biti darivan, a darivanjem će mlade ubuduće podržavati. Kao da to nije bilo dovoljno, Mara je nakon uživanja zatražila da joj tortu i pečenje prevezu kući. Bilo je to razdoblje neugodne udobnosti za domaćicu. Osjećala se nezadovoljno i rekla: “Bila sam nezadovoljna njezinim nezadovoljstvom.” Naglasio je da se ne radi o novčanom pitanju. Nije čak ni bila odgovarajuće veličine kao dar.
Srž njezina nezadovoljstva bilo je u tome što je prepoznala da njihov dio obitelji nikada nije pokazao istinsko gostoprimstvo i poštovanje prema godinama tegoba. Uvijek su odlazili s punim prtljažnikom, ali se nije pokušavalo pokazati da razumiju puninu stvari. Pitanje nije bila novčana vrijednost. Problem je bio nedostatak topline i brige. Najteži aspekt je bila spoznaja da ste godinama posvetili svoje srce, a zauzvrat niste dobili više od minimuma poštovanja. Žena je rekla da joj je najteže palo to što se na vjenčanju svog sina osjećala usplahireno. Ne zato što mladenci nisu dobili dovoljno, već zato što je smatrala da Mara pokazuje koliko malo cijeni trud obitelji.
Dok su posvetili vrijeme, energiju i novac iskazivanju ljubavi i odanosti, Mara je dala samo nekoliko stvari, kao da je to dovoljno za održavanje ravnoteže. Ovaj narativ opisuje zamršene obiteljske veze kada su uklopljene fizičke vrijednosti i emocionalna očekivanja. Oni koji dolaze iz drugih zemalja često vjeruju da je njihova prisutnost najveći dar, dok domaćini smatraju da na njih troše više vremena, truda, ljubavi i sredstava. Kada se ta ravnoteža poremeti, automatski se percipira osjećaj nepravde. Narativ Piroćanke nije žalba na novčane vrednosti ili poklone, već žalba na nedostatak temperature i zahvalnost.
Ona smatra da se iskrena pažnja ne mjeri u dolarima, već se mjeri odnosom. Jer gostu je dozvoljeno ponijeti običnu stvar, ali ako je uz to ljubav i poštovanje, onda je njegova vrijednost neprocjenjiva. U konačnici, domaćica priznaje da je šteta za nju najveća kada ne košta ništa. Nisu je uznemirili sitni darovi ili objašnjenja da je sve skupo, nego nezahvalnost koju je Mara pokazivala ni za što. Unatoč tome što se uvijek pripremala za goste kao da je car na putu, dobila je malo priznanja. To nikada neće moći nadvladati.
