U ruralnim dijelovima Srbije sve veći broj muškaraca koji su zašli u srednje godine i nisu našli srodnu dušu sklapaju ugovorene brakove sa ženama i djevojkama iz Albanije.
U Srbiji je poseban interes javnosti za brakove Srba i Albanaca, zbog njihove povezanosti s izazovima. Upravo jedna od takvih potraga za supružnikom dogodila se u selu Žunja pokraj Brusa obitelji Kričak. Mnoge kulture i društva imaju dogovorene brakove koji su uobičajeni. Unatoč sumnjama mnogih ljudi, povijest pokazuje da su ti brakovi i uspješni i dugotrajni, unatoč činjenici da se nalaze u zajednicama koje su prije imale značajne razmirice. U Srbiji je brak Srba i Albanaca posebno vrijedan pažnje, zbog svog složenog sastava, ali i zbog priča koje se o njemu često pričaju, te priče pokušavaju pokazati da je ljubav sposobna savladati sve prepreke.
- Kako bi se izbjegle prijevare i pogrešno tumačenje, u tim se zajednicama često zapošljava provodadžija. Njegov posao je spojiti dvoje mladih ljudi, olakšati komunikaciju među obiteljima i obavijestiti obje strane što mogu očekivati. U početku se čini da je to sustav temeljen na vjeri i iskustvu. No, tu je najveća zabluda, jer ponekad se iza fasade koja nudi pomoć kriju istinske namjere koje nemaju nikakve veze s pomaganjem. Tako je bilo i u pripovijesti obitelji Kričak iz sela Žunja kod Brusa.
Želja im je bila jasna: da njihov sin Jovica pronađe bračnu drugu, osnuje obitelj i živi u rodnom selu. No, umjesto radosti, bili su izloženi prijevari koja je dovela do razočaranja i percepcije izdaje. Jovičina majka Božurka ispričala je da je potraga za njezinom snahom bila sve frustrirajuća kako vrijeme prolazi. Djevojke nisu htjele posjetiti selo jer im se činilo predaleko i nerealno za život. Nijedna od njih neće ići na selo. Kad ljudi čuju za Žunju, svi se šokiraju i pitaju gdje je to.
To je slično smaku svijeta, rekla je Božurka, živopisno prikazujući nemoć koju je proživjela. Obitelj je razmišljala o pokušaju lociranja djevojke u Albaniji, vjerovali su da će to prevladati prepreke i dovesti do otkrića nekoga tko će dijeliti njihov život s Jovicom. U početku se sve činilo održivim – susreli su mladu damu koja je sa svojom obitelji putovala u njihovu rezidenciju. Bila je iskrena i otvoreno je priznala da cijeni njihovo gostoprimstvo, no na kraju je priznala da nije spremna za život na selu.
Bila je to prva uvreda, ali je poslužila i kao upozorenje da je potraga za pravom osobom zamršenija nego što se na prvi pogled činilo. Nakon toga obitelj je potražila provodadžiju kako bi dobila pomoć. Očekivali su od njega da izvede iste radnje koje oni sami ne bi mogli postići svojim iskustvima i vezama. Međutim, to je mjesto gdje su nakupili najveći broj pogrešaka. Kasnije je Božurka rekla da mu vjeruje jer se navodno znalo da ima veze i iskustva. Međutim, iza riječi su bile samo riječi, dok je stvarni cilj bio prevariti ih.
Prva žena na koju su naišli preko provodadžije vjerojatno nije bila legitimna, ali je i ona imala dogovor sa provodadžijom. Navodno su smislili shemu po kojoj bi uzeli gotovinu i zatim otišli bez ikakvih obaveza. Božurka je s gorčinom zaključila da je provodadžija radila isključivo iz osobne koristi, bez želje da sinu pomogne u pronalasku supruge. Još se više zakompliciralo kada je stigla još jedna mlada dama. Njezini su postupci isprva bili sumnjivi. Rijetko je tražila svoj telefon, stalno je razgovarala s nekim drugim, kao da ima tajni plan za svoju obitelj.
Na dan kada je napustila kuću, isključila je telefonsku liniju tako što je izvukla kabel i otišla sa svojim stvarima. Božurka se prisjetila da je tog dana uočila sumnjivo vozilo koje je ponavljalo selom. Kada je prepoznala da je mlada djevojka pobjegla, očito je da je riječ o planiranoj prijevari. Na kraju je Jovica ostao sam bez žene, Božurka sama bez novca, a provodadžija je jednostavno nestao bez traga i glasa. Unatoč tome što bi netko takav izgubio nadu, obitelj Kričak i dalje očekuje da Jovica pronađe svoju alma mater.
Njegova majka vjeruje da je “lijep”, da ima vrhunsko znanje o svijetu i da je privlačniji od mnogih žena. Nada se da će to jednog dana dovesti do osobe koja cijeni ruralni život. Ova pripovijest, iako još uvijek sadrži tugu i razočaranje, sadrži i poruku. Ona pokazuje vrijednost opreza kada je u pitanju povjerenje, jer ga je lako iskoristiti. Ovo također pokazuje vrijednost i nedostatke života u zemlji, kako dobre tako i loše.
Mnogi koji su odrasli u drugačijim sredinama često će selo smatrati neprihvatljivim. Obitelj Krichak još uvijek pokušava dočekati dan kada će njihovu rezidenciju preplaviti svadbena zvona. Do tada, njihova se vjera i dalje temelji na uvjerenju da je, unatoč prijevarama i neuspjesima, ljubav još uvijek sposobna pobijediti.
