Rođena u Subotici, Eva Ras je jedna od naših poznatih glumica, slikarica i spisateljica mađarskog Jevrejskog porijekla. Završila je studij i diplomirala na Akademiji za kazalište, film, radio i televiziju u Beogradu. Godine 1964. osnovala je Teatar nacionalne drame sa strogom politikom izvođenja isključivo djela domaćih pisaca, u svemu tome pomogao joj je njen suprug Radomir Stević Ras, slikar i grafičar, koji je sa svojom suprugom bio predvodnik inicijative za otvaranjem ovakve kulturne ustanove.
Eva se tokom svog života pojavila u mnogim filmskim djelima koja su režirana od strane nekih najpoznatijih imena iz regiona kao što su Dušan Makavejev, Aleksandar Saša Petrović, Emir Kusturica, Živko Nikolić, Đorđe Kadijević, Siniša Pavić i Dragoslav Lazić. Eva je sada več zagazila u deveto desetljeće svog života i iako je život nije mazio, ne može se osporiti da je tokom života imala mnogo lijepih trenutaka.
Njena porodična rezidencija nalazi se u središtu Vračara, u neposrednoj blizini Kalenić pijace, mjesta na koje glumica često odlazi u opuštene šetnje. Njen dom, gdje je pripremala i osmišljala svoje brojne uloge, bio je pomno uređen s istančanim ukusom za detalje. Međutim, Evin stan postao je također izvor tjeskobe nakon smrti njenih članova obitelji, što ju je natjeralo da sve češće odlazi u duge šetnje i upusti se u razgovore kako s poznatim licima tako i sa strancima.
Glumica se prisjeća prvih 45 dana u sadašnjem stanu kao vremena velikog gubitka, majka joj je preminula, a zatim šest godina kasnije ju je napustila i kćerka Kruna. Od tada se distancirala od ideje “doma”. “Osjećam se više kao u hotelu” – kazala je Eva tokom jednog intervjua. Svatko tko uđe u njen stan, a to je prava rijetkost, može primijeti prelijep interijer, te možda naslutiti da je tuga utkana u svaki dio njenog doma.
Preseljenje u manji prostor značilo je napuštanje više od polovine njenih stvari, težak, ali neophodan proces kada je u pitanju preseljenje u manji stan. S obzirom na prirodu njenog posla, putovanja diljem svijeta za nju su bila uobičajena pojava, međutim, radije nego suvenire, imala je sklonost skupljati samo slatkiše kao uspomene sa svojih putovanja.
“Retko kad sam donosila stvari sa putovanja, nikada me to nije zanimalo. Ima nekoliko stvari koje sam kupila u inostranstvu, na primer set čaša u Njujorku, njih sam vukla po avionu kao budala jer tada nije bilo takvih čaša u Srbiji.. Luster u dnevnoj sobi kupila sam u Kini, koštao je dva ili tri evra, ne sećam se. Od Duška Radovića naučila sam da sa putovanja donosim samo kolače ili torte, pričao mi je da to najviše obraduje porodicu. I bio je u pravu.” – kazala je Eva. Ostatak možete pročitati ovdje.
