Koliko su smokve zdarve i hranljive poznato je svima. Problem je što ih na raspolaganju svježe imamo samo kratak period ljeta u godini pa ih ljudi pripremaju za zimu na razne načine.
Smokve su tisućljećima dio prehrane ne samo zbog svoje slatkoće, već i zbog svoje bogate nutritivne vrijednosti. Na području Mediterana tradicionalno su se koristili za pripremu raznih delicija, uključujući sušeno voće i kolače, kao i likere i rakije koji su bili uobičajeni u obiteljskim objedima. Posebno treba istaknuti domaći sirup od smokve jer spaja tradiciju, prirodne sastojke i jednostavan proces stvaranja u napitak koji se poslužuje kao aperitiv, desert ili čak ljekovita kapljica.
- Za izradu klasičnog domaćeg alkoholnog pića od smokve trebat će vam: 500 gr svježih smokava koje su idealno sočne i pune okusa, dat će najbolji omjer mirisa i slatkoće, 200 miligrama šećera, 500 ml vode, 500 mililitara domaćeg vina (najučinkovitije je lozovača ili komovica), jedan štapić cimeta ili po želji malo vanilije. Ovo je jednostavna receta, ali se lako može promijeniti okus (dodavanjem korice citrusa ili začina poput klinčića i muškatnog oraščića). Prethodno puliranje smokava za kuhanje Prije nego počnete kuhati, smokve treba dobro oprati.
Površina plodova često je prekrivena prašinom, sitnim kukcima ili česticama zemlje, najbolje ih je oprati pod hladnom vodom i zatim lagano osušiti. Nakon čišćenja smokve se dijele na manje komade. Obično se dijele na četiri četvrtine, ali mogući su i veći plodovi. Bitno je da komadići ne budu premali jer se tijekom kuhanja neće moći potpuno odvojiti. Učinkovita berba smokava rezultira ravnomjernim otpuštanjem arome i slatkoće u sirup. Pravljenje džema od smokava U velikom loncu pomiješajte vodu i šećer i zagrijte smjesu uz često miješanje.
Bitno je da je šećer potpuno otopljen i da ne zagori jer će se u suprotnom okus pića promijeniti. Kada voda prokuha i postane sirupasta i prozirna, dodajte narezane smokve i odabrani začin – cimet ili vaniliju. Smjesa se zagrijava dok se voćni sokovi ne sjedine s vodom i šećerom, sirup je još uvijek donekle razrijeđen. Tijekom ovog postupka zadržava se izvorni miris smokve, a plod ostaje dovoljno čvrst da ne postane kašast. Pravilno kuhanje je ono što razlikuje kvalitetu od prosječnog udjela alkohola. Hlađenje i cijeđenje sirupa Kada je sirup postigao željenu konzistenciju, ostavite ga da se ohladi na temperaturu koja nije ni prevruća ni prehladna.
Nakon toga se smjesa provuče kroz fino sito ili krpu kako bi se pokupili preostali dijelovi voća i začina. Sirup koji nastaje ovim postupkom mora biti proziran i ugodan, mora se sljubljivati s rakijom. Savjet: ostatke smokava koji su ostali prisutni nakon čupanja nije potrebno baciti. Predivni su dodaci kolačima, preljevi ili kao dekoracija deserta. Kombinacija rakije sa odležavanjem Kada se sirup potpuno ohladi, u njega se ulije domaća rakija. Polagano se miješa dok se dvije tekućine ne sjedine u jednoličnu smjesu. Ključno je da sirup ne bude prevruć – previsoke temperature uzrokovat će isparavanje alkohola i promijeniti okus pića. Zatim se smjesa prelije u sterilizirane boce koje se dobro začepe.
Preporuča se da ga ostavite najmanje tri do pet dana prije testiranja. U tom razdoblju okusi se miješaju i postaju složeniji, a aroma voća i začina se pojačava. Boce se mogu povremeno promiješati kako bi se sastojci ravnomjerno rasporedili. Kako odabrati smokve koje daju najveći prinos. Najvažnija komponenta kvalitetnog likera je odabir odgovarajućeg voća. Zrele smokve imaju bogat okus i daju prirodnu slatkoću, dok su nezrele obično preslabe i mogu biti gorke. Ako se koriste smrznute smokve, moraju se potpuno odmrznuti i odstraniti višak tekućine. Moguće varijacije s okusom. Tradicionalna metoda uključuje korištenje cimeta ili vanilije, ali ovo je prostor za eksperimentiranje.
Dodavanje narančine korice, vlasca ili muškatnog oraščića u smjesu potpuno mijenja profil. Neki pojedinci vole dodati nekoliko grožđica ili suhih smokava u mješavinu kako bi povećali punoću okusa. Okus i konzistencija sirupa. Sirup ne smije biti previše razrijeđen jer će se inače teško spojiti s rakijom. Najdosljedniji rezultati postižu se smanjenjem vode za oko 10-20%, sirup će i dalje biti tekući, ali će imati dovoljnu količinu arome za prenošenje. Ova baza proizvodi piće koje je glatko i aromatično.
Čuvanje i distribucija Bocu likera treba čuvati na hladnom i tamnom mjestu zaštićenom od sunčeve svjetlosti. Liker je najbolje piti nakon nekoliko dana, ali s vremenom postaje sve jača – mirisi se razvijaju i pojačavaju. Moguće ga je čuvati nekoliko mjeseci, pa čak i godina, ovisno o uvjetima skladištenja. Obično se konzumira ohlađen, u malim količinama. Predivan je kao digestiv nakon jela, ali i kao dodatak slasticama. Posebno je popularan uz čokoladne kolače, voćne kolače, palačinke ili aromatiziranu kuglicu sladoleda.
