DNK testiranje postalo je pristupačno široj populaciji, omogućujući ljudima da otkriju više o svom porijeklu i genetskoj slici. Međutim, postoje slučajevi koji su toliko neobični da izazivaju zaprepašćenje, poput priče Lydije Fairchild, čija je istina zaista neverovatna.
Priča Lydije Fairchild počinje u prosincu 2002. godine, kada je dobila iznenađujuće i zabrinjavajuće vijesti – dvoje njezine djece nije bilo genetski povezano s njom. Unatoč svim logičnim dokazima da je ona njihova majka, rezultati DNK testiranja tvrdili su suprotno. Ova situacija nastala je tijekom procesa razdvajanja od oca njezine djece, Jamieja Townsenda, sa kojim je imala burnu vezu punu sukoba i rastanaka.
U to vrijeme, Lydia je bila trudna njihovim trećim djetetom i nalazila se u teškoj financijskoj situaciji. Kako bi dobili državnu pomoć u Washingtonu, par je morao podnijeti uzorke DNK kako bi dokazao roditeljstvo. Umjesto jednostavnog potvrđivanja, situacija se pretvorila u noćnu moru.
- Kad su stigli rezultati, Lydia je pozvana u ured tužitelja, gdje joj je rečeno da, iako je otac 99% siguran da je Jamie otac, nema mogućnosti da ona bude biološka majka svoje djece. Pitanja su počela padati jedno za drugim:
“Jeste li vi zapravo Lydia Fairchild?” ili “Možda je vaša sestra rodila djecu i dala ih vama?” Svaki novi detalj bio je udarac po njenom identitetu kao majke. Situacija je postala još složenija nakon što su joj uskratili socijalnu pomoć, a njezin slučaj prešao je u domen kriminalističke istrage. Sumnjalo se da je Lydia možda prevarila državu ponašajući se kao majka, umjesto da je djeca predala kao surogat majka.
Njena tjeskoba je rasla, ali je ipak pozvala svoje roditelje, tražeći podršku. Njezina majka je potvrdila da je bila prisutna na porodu i da je grlila djecu. Međutim, čak i nakon tri dodatna neovisna DNK testa, rezultati su ostali isti – djeca nisu bila genetski povezana s njom. Osjećala se usamljeno, kao da se suočava sa svijetom kojem više ne pripada.
- Rodila je treće dijete, a sudski službenik prisustvovao je porodu kako bi uzeli krv za još jedan DNK test. Rezultati su ponovno pokazali da ona nije biološka majka. Činilo se kao beskonačni krug iz kojeg nema izlaza, a strah od gubitka djece postao je sve veći.
Međutim, sudbina je htjela da se na kraju tunela pojavi svjetlo. Lidijin odvjetnik, Alan Tindell, otkrio je slučaj Karen Keegan, žene koja je također prošla kroz sličnu situaciju. Karen je očekivala transplantaciju bubrega i vjerovala je da je jedan od njezinih sinova donator. Međutim, DNK testovi su pokazali da samo jedan od njih trojice braće ima njezin genetski kod.
Nakon detaljnog istraživanja utvrđeno je da Karen ima rijetko genetsko stanje zvano kimerizam. To je stanje u kojem osoba posjeduje više različitih populacija stanica s različitim genetskim kodovima, što može nastati kada se dvije oplođena jajašca spoje u ranoj fazi razvoja, stvarajući jedan organizam s dva različita DNK potpisa.
- Dr. Lynn Uhl objasnila je da je ovo moguće zbog spajanja dvije genetske linije u jedno tijelo. Kad je ovaj fenomen objašnjen, Lydia je podvrgnuta dodatnim testiranjima i analizama koje su potvrdile da i ona ima kimerizam.
To je značilo da u njenom tijelu postoje dva različita genetska profila, od kojih je jedan bio prisutan u njezinoj maternici. Stoga, DNK testovi nisu mogli uskladiti njezinu krv s DNK njezine djece jer su koristili uzorke koji nisu sadržavali maternični genetski kod. Nakon ovog otkrića, Lydia je konačno dobila priznanje da je ona biološka majka svoje djece. Slučaj je bio riješen, a ona je mogla nastaviti život s obitelji.
Lydia je kasnije rekla da je ovo iskustvo promijenilo njezin pogled na život i naučilo je koliko je važno vjerovati u istinu, čak i kada sve izgleda beznadno. Priča Lydije Fairchild podsjeća nas na složenost ljudske genetike i ograničenja postojećih testova, ali i na snagu upornosti i vjere u sebe.
