Josip Broz Tito, doživotni predsjednik Jugoslavije, ostao je zapamćen ne samo po svojim političkim odlukama, već i po misterijama koje su okruživale njegov život i smrt. Jedna od najvećih zagonetki vezanih uz njega je pitanje njegove sahrane i tačne lokacije njegovih posmrtnih ostataka.
Nakon Titove smrti 4. svibnja 1980. godine, njegov ispraćaj postao je jedan od najvećih međunarodnih događaja u povijesti, s prisustvom brojnih svjetskih lidera. Međutim, uprkos veličanstvenosti ceremonije, mnogi detalji oko njegove sahrane ostali su otvoreni za spekulacije.
- Nakon što je preminuo od posljedica moždanog krvarenja, njegovo tijelo bilo je izloženo u Skupštini Srbije u Beogradu, ali su se ubrzo pojavile glasine da u lijesu nije bilo njegovih ostataka. Umjesto toga, tvrdilo se da je lijes sadržavao samo pijesak kao simbolični teret.
Ova teorija potvrđena je riječima Obrena Đorđevića, bivšeg čelnika Službe državne sigurnosti Srbije, koji je objasnio kako su planovi za balzamiranje Titovog tijela i smještaj u mauzolej propali zbog problema s raspadanjem tijela nakon ubrizgavanja određenih tvari. Ova situacija dodatno je zamotala javnost i otvorila vrata za razne teorije zavjere.
Danas se još uvijek raspravlja o tome je li Tito stvarno pokopan u Kući cvijeća u Beogradu ili je njegova prava lokacija negdje drugdje. Mramorna ploča koja označava njegov grob, bez pentagrama koji je bio simbol jugoslavenskog režima, dodatno je pobudila znatiželju i nagađanja.
Čak i medicinski tim koji je obavio šestosatnu obdukciju Titovog tijela suočio se s izazovima, poput pripreme tijela za prevoz plavim vlakom do Ljubljane, gdje je kasnije prebačeno u hrastov kovčeg. Ipak, detalji o konačnom odredištu njegovih ostataka i dalje ostaju nepoznati. Pored ovih misterija, Titov život i politička odluke bile su predmet brojnih analiza i rasprava.
- Jedna od ključnih tema bila je njegova odluka da ne stavi veto na Ustav iz 1974. godine, što je kasnije opisao kao najveću grešku svog života. Smatrao je da će ustavne promjene oslabiti saveznu vlast i dovesti do raspada Jugoslavije.
Iako je bio protiv takvih promjena, kao demokrat je odbio koristiti svoje pravo veta i prepustio odluku Skupštini. U ovom procesu ključne uloge igrali su Edvard Kardelj, Steva Krajačić, Mika Špiljak i Kiro Gligorov, dok je Steva Krajačić također imao važnu ulogu u uklanjanju Aleksandra Rankovića, jednog od Titovih najbližih saradnika.
Ranković je smijenjen pod opravdanjem njegovih zdravstvenih problema, ali i zbog paranoje oko njegovih aktivnosti, što je rezultiralo ugradnjom uređaja za nadzor čak i u njegovoj kupaonici. Jovanka Broz, Titova supruga, također je bila dio brojnih priča i kontroverzi. Joško Broz, unuk Josipa Broza, smatra da Jovanka nije bila motivirana željom za moći, kako se često prikazivalo, već brigu za Titovu sigurnost.
Ona je pomogla u izradi popisa ličkih generala kako bi osigurala njegovu zaštitu, ali taj je popis kasnije iskorišten za druge svrhe od strane Staneta Dolanca i Miloša Ljubičića. S druge strane, Titova međunarodna slava bila je na vrhuncu tijekom 1970-ih, kada je sudjelovao u brojnim susretima s uglednim osobama iz cijelog svijeta, uključujući holivudske glumce zainteresirane za popularizaciju partizanskog pokreta kroz filmove.
Ovi susreti doprinijeli su Jugoslaviji važnog mjesta na globalnoj sceni. Unatoč svim pokušajima da se razjasne detalji njegovog života i smrti, pitanje Titovih posmrtnih ostataka i dalje ostaje otvoreno. Priče i teorije koje ga okružuju nastavljaju fascinirati ljude i danas, čineći ga jednom od najintrigantnijih povijesnih ličnosti ovih prostora.
