Većina ljudi posebno oni koji žive u gradovima kupuju sve namirnice u velikim supermarketima a njihovo porijeklo i kvaltet mogu biti upitni. U nastavku pročitajte ispovijest jedne žene.
Ova priča govori o neobičnom susretu s tehnologijom tijekom uobičajenog obroka. Na kraju je razvila ovisnost o jednom izvoru. Više je puta kupovala meso na istom mjestu, uvijek bez straha ili brige oko vraćanja artikala, uvijek je to činila s potpunom vjerom.
- Razumjela je prodavače, prepoznala je porijeklo proizvoda i činilo se da ništa ne može poći po zlu. Međutim, život joj je tog dana pokazao vrijednost male promjene za značajno otkriće. Umjesto tradicionalne trgovine, krenula je drugim putem: ležerno, bez planiranja. Taj mali izbor imao je značajan utjecaj na njezin trenutak razmišljanja. Sve u kući izgledalo je obično. Priprema večere, pranje govedine u vodi.
Međutim, njezine su se oči tada usredotočile na predmet koji je prorjeđivao vlakna. Oštra, metalna površina koja nije uzimala u obzir teksturu mesa. Njezini su instinkti sugerirali da to nije kost. Nije bila tetiva. Bio je to mali metalni aparat sličan čipu ili senzoru. Na trenutak je razmislila: Da je samo bacila meso u tavu, što bi se dogodilo? Mogla je ozlijediti svoju obitelj, ugušiti se njime ili progutati nešto što nije razumjela.
Metalni komad bio je upozorenje; pokazao je da čak i u prehrambenoj industriji postoje problemi. Tražila je odgovore i otkrila da se uređaji koji imaju senzore mogu koristiti na farmama, posebno u velikim postrojenjima. Koriste se za promatranje stoke i njezino lociranje, mjerenje temperature, pa čak i procjenu zdravlja životinja. U idealnom svijetu, ova bi se tehnologija uklonila prije nego što bi se meso ikada isporučilo u trgovinu.
Međutim, to očito nije uvijek slučaj. Kad je čula da nije bila svjesna tehnološkog uređaja u hrani koja je bila dio njezina doma, shvatila je da to nije bila samo fizička prijetnja, već i izgubljeno povjerenje. Povremeno se to odnosi i na većinu pouzdanih trgovina. Od tog dana nadalje, uobičajen postupak je usvojen. Sada pomno proučava svaki komad mesa, obraćajući posebnu pozornost na svaki detalj. Ne zbog sumnje prema svemu oko sebe, već zbog želje da zaštiti svoju obitelj.
Ova se priča brzo proširila domaćim internetom – i često se spominjala na portalima o sigurnosti hrane. Čitatelji portala “Agroklub” i “Eko.ba” imali bi priliku pročitati članke koji se odnose na sigurnosna pitanja u prehrambenoj industriji, a ti bi članci također raspravljali o važnosti kontrola i provjera u proizvodnom procesu. Nasuprot tome, istraživanje objavljeno na portalu “Prirodno i Sigurno” upozoravalo je da problemi s mesnom industrijom možda neće biti odmah vidljivi.
Čak je i savjetnik za potrošače s portala “SavjetiPotrošačima.ba” savjetovao svojim čitateljima da obrate pozornost na: najveća prijetnja hrani nije ono što je odmah vidljivo, već ono što ostane nezapaženo (izvor: SavjetiPotrošačima.ba). U konačnici, ovaj je scenarij pokazao lekciju. Stekla je znanje o tome kako održavati distancu uz oprez. Nema ništa loše u povjerenju u poznatu marku ili lokaciju, ali vrijeme je pokazalo da nema jamstava.
Vrijedi odvojiti nekoliko trenutaka kako biste razmotrili i procijenili potencijalne opasnosti koje se kriju. Prevencija je učinkovitija od liječenja: popularna fraza koja se i danas općenito razumije, posebno u kontekstu masovne proizvodnje. Kada kuhamo hranu, obično je volimo, kao i vjerujemo da je sigurna. Ovaj scenarij pokazuje da se značaj ove sigurnosti ne podrazumijeva uvijek. Kao takvi, uvijek bismo trebali brinuti, procjenjivati i učiti – dom, a posebno stol naših najmilijih, vrijedan je samo najboljeg. Ako ste ikada sumnjali u legitimnost hrane, nemojte je zanemariti.
