Skoor da ne postoji domaćinstvo na Balkanu koje ne priprema kiseli kupus za zimu koji je idealan kao salata ali i kao glavno jelo a pored toga je pun vitamina C. Ipak ponekad se desi da se počne kvariti
Mnogi pojedinci svake godine primjećuju isti problem. Kiseli kupus, koji je bio divan tijekom zime, počeo je imati drugačiji miris, boju ili okus kako se približavalo proljeće. Povremeno voda postaje mutna, stvara se pjena, a glavice omekšavaju. To se često događa čak i kada u bačvi još uvijek ima puno kupusa, što se na prvi pogled čini prikladnim. Uzrok tome je porast temperature, ali i pogrešan način čuvanja kiselog kupusa tijekom vremena. Kako dani postaju topliji, procesi fermentacije se ubrzavaju i ako se ne reagira na vrijeme, kupus će se brzo pokvariti.
Pozitivna vijest je da se uz nekoliko jednostavnih radnji ovaj problem može izbjeći i kupus se može čuvati do ljeta. Vrijednost ispravne tekućine u posudi Jedan od najranijih simptoma da nešto nije u redu je pojačano pjenjenje kisele vode. Kada primijetite da je pjena prisutna na površini ili da tekućina ima neugodan miris, to je znak problema u bačvi. U tom slučaju preporučuje se dodavanje stalka za vino. Dovoljno je dodati između 5 i 10 grama grožđanog vina izravno u bačvu.
Taj volumen je dovoljan za održavanje stabilnosti tekućine i sprječavanje njezinog daljnjeg kvarenja. Vinova loza djeluje kao štit i potiče održavanje odgovarajuće kiselosti, što je ključno za dugoročno skladištenje kupusa. Važno je ne precijeniti količinu, jer previše loza negativno utječe na kvalitetu kupusa. Zato je učinkovitije započeti s manjom količinom i promatrati situaciju u sljedećim danima.
- Postupak sa soli kao uspješan ishod Osim vinskog podruma, postoji stoljetna metoda koja se još uvijek koristi u kućanstvu, a to je metoda otopine soli. Ova metoda je posebno učinkovita kada kupus počne slabiti ili kada postoji uvjerenje da će uskoro proždrijeti. Za ovaj pristup potrebno je pripremiti 4%-tnu otopinu soli. To znači da se 400 g soli umiješa u 10 litara vode. Sol treba temeljito umiješati u smjesu; treba se potpuno otopiti. Otopina se na kraju prelijeva u posudu za kupus. Tekućina bi trebala prekrivati kupus do otprilike 30 cm visine iznad gornjeg sloja glavica.
To je značajno jer kupus mora biti stalno potopljen. Ako se prozrači, kvarenje je puno brže. Premještanje kupusa u novu posudu U nekim slučajevima, to se posebno odnosi na stare bačve koje su dugo u upotrebi ili imaju naslage, preporučuje se da kupus prebacite u novu, svježu bačvu. Prilikom premještanja glavica, treba ih pažljivo postaviti i utisnuti u otopinu. Ovaj postupak ne samo da produljuje rok trajanja kiselog kupusa, već i čuva njegovu aromu. Bačva koja je pravilno potopljena ostat će naborana, ugodno kiselog okusa i bez neugodnih mirisa.
Savršeno mjesto za skladištenje kiselog kupusa. Područje skladištenja ključno je za održavanje kvalitete. Najučinkovitije je kiseli kupus čuvati u podrumu ili drugoj prostoriji koja ne prima izravnu sunčevu svjetlost. Sunčeva svjetlost i toplina mogu ubrzati proces kvarenja i negativno utjecati na proces fermentacije. Temperatura prostorije treba biti konstantna i najniža moguća, ali ne ispod nule. Tamno i hladno okruženje potiče zadržavanje prirodnog mirisa i nutritivne vrijednosti kupusa dulje vrijeme. Stalno praćenje kao najvažniji aspekt dugovječnosti.
Skladištenje kiselog kupusa nije potpuno uz pravilnu pripremu. Periodične revizije su jednako važne. Preporučuje se procijeniti izgled tekućine, njezin miris i stanje glavica barem jednom svakih nekoliko tjedana. Ako primijetite da se volumen tekućine smanjuje, morate povećati koncentraciju soli. Ako dođe do blage fermentacije, mala količina octa je dovoljna za rješavanje problema.
Ove male akcije mogu imati značajnu razliku i spriječiti bacanje velikih količina kupusa. Pravilna obrada kiselog kupusa omogućuje da ova tradicionalna hrana ostane dio prehrane tijekom toplijih mjeseci, bez kompromisa u pogledu kvalitete ili okusa.
