Svako od nas nastoji pronaći smisao i sreću u životu, ali često se suočavamo s izazovima poput zabrinutosti i stresa koji mogu utjecati na naše mentalno i fizičko zdravlje. Psiholozi nude praktične savjete kako bismo naučili bolje nositi se s tim osjećajima i vratili ravnotežu u svoj život.
Zabrinutost je pojava koja prati gotovo svakoga od nas, posebno kada razmišljamo o nepoznatoj budućnosti ili analiziramo prošle događaje. Iako briga može imati korisnu ulogu jer nas potiče da planiramo i pripremamo se za izazove, ona često postaje teret koji iscrpljuje naše tijelo i um. Dugotrajna zabrinutost može dovesti do kroničnog stresa, što rezultira problemima sa spavanjem, glavoboljama, anksioznošću pa čak i depresijom.
Psiholozi smatraju da sama briga nije neprijatelj, već način na koji joj pristupamo. Ako naučimo upravljati ovim osjećajem na zdrav način, možemo ga pretvoriti u alat koji povećava našu otpornost i unutrašnju snagu. Evo nekoliko strategija koje stručnjaci preporučuju za smanjenje stresa i poboljšanje emocionalne stabilnosti.
- Jedan od najvažnijih koraka u borbi protiv zabrinutosti je usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak. Ovo je suština mindfulnessa, prakse koja podrazumijeva svjesnost trenutka bez preteranog zalaženja u prošlost ili budućnost.
Kada smo zabrinuti, naš um radi suprotno – stalno analiziramo šta se dogodilo ranije ili mašta o najgorem mogućem scenariju koji bi mogao nastupiti. Vježbanje svjesnog disanja, meditacija ili samo nekoliko minuta tišine tijekom kojih promatramo svoje misli i tijelo može značajno smanjiti hormone stresa i pomoći nam da bolje shvatimo stvarne izazove. Ovo ne znači da će problemi nestati, ali ćemo ih moći vidjeti iz drugačije, stabilnije perspektive.
Drugi važan aspekt je postavljanje granica i učenje kako reći “ne”. Mnogi ljudi podcjenjuju koliko je štetno stalno prihvatati zahtjeve drugih ljudi bez obzira na sopstvene mogućnosti. Prihvaćanje odgovornosti koja nadilazi naše kapacitete dovodi do umora i otvara vrata za stalnu zabrinutost.
- Stručnjaci naglašavaju da postavljanje granica nije sebično, već nužno za održavanje ravnoteže. Kada naučimo ograničiti obaveze koje smo spremni preuzeti, stvaramo prostor za opuštanje i pozitivne odnose s drugima.
Također, jasno razumijevanje koliko možemo dati pomaže nam lakše nositi se sa svakodnevnim izazovima. Jedan od uzroka zabrinutosti je naša težnja da kontroliramo sve oko sebe. Želimo znati kako će se događaji odvijati i što će biti rezultat, unatoč nepredvidivosti života. Strah od nepoznatog često se manifestuje kao beskrajno razmišljanje o “šta ako” scenarijima.
Umjesto da trošimo energiju na pokušaje kontroliranja onoga što je izvan naše moći, stručnjaci predlažu da prihvatimo dvosmislenost života. Priznavanje da ne možemo predvidjeti sve ishode oslobađa nas od dodatnog stresa i omogućava da se fokusiramo na trenutne mogućnosti.
- Briga često ostaje prisutna jer je ne pretvaramo u konkretna rješenja. Psiholozi preporučuju da kad god osjećamo zabrinutost, pokušamo je transformirati u praktične korake.
Na primjer, možemo zapisati problem i razbiti ga na manje zadatke koji su lako izvedivi. Poduzimanje akcije, makar i male, može smanjiti psihički stres i dati nam osjećaj kontrole nad situacijom. Na kraju, važno je napomenuti da dijeljenje problema s drugima može biti izuzetno liječiteljsko.
- Razgovor s osobom od povjerenja pomaže nam sagledati stvari iz druge perspektive i podsjeća nas da nismo sami. Emocionalna povezanost s drugima jedan je od najučinkovitijih načina za smanjenje zabrinutosti i jačanje otpornosti.
