Imati mentalno oboljenje više nije tabu tema i mnogo ljudi se danas okreće psihologu i psihijatru da im pomogne da budu bolje, a danas otkrivamo kako to prepoznati.
- Danas se o mentalnim oboljenjima govori nešto više nego ranije, ali još uvijek nije dovoljno. Mnogi ljudi smatraju da je sramota imati mentalne probleme i zbog toga ne traže pomoć, a to često vodi do njihove daljnje patnje. Osobe koje se bore sa ozbiljnim psihičkim poteškoćama često uspijevaju sakriti svoju unutrašnju bol i patnju od drugih.
Na van, mnogi od njih nastoje da održavaju sliku uspješnih, šarmantnih i društvenih ljudi, pa dok se čine stabilnim i funkcionalnim, njihova unutrašnja borba ostaje neprepoznata. Ove osobe često nisu prepoznate jer je teško primijetiti mentalne probleme kad su svi njihovi spoljašnji znakovi u skladu s društvenim normama. Međutim, psihijatri i psihologi tvrde da postoje određeni signali i obrasci ponašanja koji mogu ukazati na to da osoba skriva svoje mentalno stanje, a razgovor je jedan od najvažnijih načina da prepoznamo te skrivene znakove.
Razgovor, na prvi pogled, može delovati kao nešto sasvim uobičajeno, ali ono što govorimo, kako govorimo i kako koristimo neverbalnu komunikaciju može mnogo reći o stanju osobe. Dok mentalno stabilni ljudi obično komuniciraju jasno i dosljedno, povezano sa svojim emocijama, osobe koje pate od mentalnih poremećaja često nesvjesno otkrivaju svoje unutrašnje stanje kroz govor, čak iako nastoje zadržati masku stabilnosti.
Jedan od najočitijih signala koji može ukazivati na to da osoba skriva svoje mentalno stanje je nesklad između izgovorenih riječi i emocija koje osoba pokazuje. Na primjer, osoba može reći da je srećna i zadovoljna, dok joj glas drhti, oči su tužne, ili lice ne odgovara onome što izgovara. Ovaj nesklad često je prvi signal da nešto nije u redu, iako osoba pokušava da zadrži masku sreće i stabilnosti.
Takođe, ljudi koji skrivaju svoja emocionalna stanja često previše paze na to šta govore. Njihove rečenice mogu delovati kao da su unaprijed pripremljene, kao nešto što je naučeno ili uvježbano. U razgovoru, takve osobe često postanu zbunjene ako razgovor skrene u neočekivanom pravcu, jer nisu u mogućnosti da zadrže kontrolu nad onim što govore. Ovaj prekomjerni trud u kontroli govora može postati prepoznatljiv signal nesigurnosti ili skrivene nesanice.
Pored toga, osobe koje imaju problema sa mentalnim zdravljem, ali to pokušavaju sakriti, često koriste specifične fraze koje ukazuju na sumnju, nepovjerenje ili paranoju. Fraze poput „Znam da me promatraju“ ili „Ljudi uvijek žele iskoristiti druge“ mogu ukazivati na duboko ukorijenjeno nepovjerenje koje nije odmah vidljivo, ali se može prepoznati u njihovom govoru. Ove fraze mogu biti znak da osoba osjeća stalnu nesigurnost u svojim međuljudskim odnosima.
Još jedan važan signal može biti nagla promjena u tonu i stilu razgovora. Osobe koje se bore sa mentalnim poremećajem mogu iznenada promijeniti svoj ton i stil komunikacije. U jednom trenutku mogu biti veseli, puni energije i šarmantni, a već u sljedećem trenutku postaju agresivni, hladni ili sarkastični. Ove oscilacije nisu samo znak lošeg raspoloženja, već mogu ukazivati na ozbiljnije probleme poput bipolarnog poremećaja ili poremećaja ličnosti. Takve promjene mogu biti pokazatelj unutrašnje nestabilnosti koju osoba pokušava da sakrije.
Pored svega navedenog, osobe koje se bore sa svojim mentalnim zdravljem često izbjegavaju dublja, lična pitanja. Kada ih pitamo o osjećanjima, obiteljskim odnosima ili ličnim planovima, oni će izbjegavati odgovor ili davati odgovore koji su previše detaljni i nisu relevantni. Ovakvo izbjegavanje ili previše opširni odgovori mogu ukazivati na unutrašnju nesigurnost, strah od otkrivanja stvarnih osjećanja, ili možda prazninu koju pokušavaju da sakriju.
Na primjer, osoba koja na poslu uvijek djeluje srećno, puna entuzijazma, ne pokazuje nikakve znakove slabosti, ali u razgovoru primijetite da se na pomen obitelji ili dubokih tema ponaša izbjegavajuće, to može biti znak da nešto nije u redu. Takvi signali često prolaze neprepoznati, ali mogu biti prvi pokazatelj da osoba skriva duboko ukorijenjene emocionalne ili psihičke probleme.
Zašto ljudi skrivaju svoje mentalne probleme? Razloga može biti mnogo. Neki se boje stida i osude okoline, dok drugi žele da zadrže imidž uspješne osobe. Mnogi čak ne žele sebi priznati da im je potrebna pomoć, smatrajući to znakom slabosti. Viktor Frankl, jedan od najvažnijih psihijatara, govorio je o tome kako najgori teret nije samo fizička bol, već i bol koju moramo sakriti od drugih. Osećaj skrivenih problema ne samo da pogoršava stanje osobe, već također stvara dodatni strah da će biti otkrivena, pa se često skrivaju i dalje.
Jedan od najočiglednijih signala koji može ukazivati na to da osoba skriva mentalne probleme je kontradikcija u govoru. Osoba može reći da se osjeća sjajno, a zatim priznati da ne spava noću. Može reći da vjeruje ljudima, a istovremeno tvrditi kako „svi lažu i varaju“. Ove proturječnosti ukazuju na jaz između stvarnog unutrašnjeg stanja i slike koju osoba želi prikazati. Ovaj nesklad često pokazuje da osoba nosi nešto što je duboko sakrila.
- Važno je prepoznati ove signale ne kako bismo osudili, već kako bismo pomogli. Prepoznavanje osoba koje skrivaju svoje mentalno stanje može spriječiti ozbiljnije posljedice, kao što su porodični sukobi ili čak samoubistvo.
Mnogi tragični događaji mogli su biti spriječeni da je neko na vrijeme primijetio ove signale. Kako reagirati kada posumnjate? Najvažnija stvar je da ne osuđujete, već da slušate. Postavljanjem otvorenih pitanja poput „Kako se osjećaš?“ možete pomoći da osoba podijeli svoje brige. Važno je pružiti podršku i ohrabriti ih da potraže stručnu pomoć. Razumijevanje i saosećanje mogu nekome spasiti život.
Na kraju, prepoznavanje i razumijevanje signala nesvjesnih emocija i mentalnih problema nije samo pitanje lične odgovornosti, već i društvene odgovornosti. Svi mi imamo ulogu da prepoznamo i pružimo podršku onima kojima je potrebna, jer mentalno zdravlje nije samo individualna odgovornost, već i odgovornost društva.
