Biti roditelj je jedna od najtežih ali i najljepših poslova, da tako nazovemo, na svijetu. Roditeljska osjećanja ne prestaju kada njihova djeca postanu odrasli ljudi i osnuju svoje porodice.
Umirovljenje bi trebalo biti razdoblje tijekom kojeg nakon dugogodišnjeg predanog služenja, brige za obitelj i odanosti, osoba konačno može uživati u slobodi, smanjenom stresu i manje odgovornosti. To je period u kojem se mogu posvetiti sebi, svojim interesima i mirnoj egzistenciji, oslobođeni rokova i pritisaka koji su karakterizirali prethodne godine. No, u stvarnosti mnogi umirovljenici imaju nevolje koje nisu ni slutili. Često, unatoč činjenici da bi odlazak u mirovinu trebao biti razdoblje osobne slobode, mnogi roditelji i dalje osjećaju obvezu brinuti se za svoju odraslu djecu.
- Unatoč tome što njihova djeca žive svoje živote, neki roditelji i dalje žele sudjelovati u pomoći im financijski ili svojim vremenom i energijom. Takvo darivanje, koje bi trebalo pokazati ljubav i brigu, može pak postati teret koji predstavlja prijetnju financijskoj stabilnosti i unutarnjem miru roditelja. Jedna od najvećih briga je kada roditelji godinama akumuliranu ušteđevinu ne prepoznaju kao obiteljski kapital koji bi trebao biti dostupan njihovoj djeci. To nije samo dodatni novac, već nusproizvod njihove dugotrajne predanosti i truda. Raspolaganje tom imovinom može biti opasno, jer kada se jednom postigne financijska sigurnost, više nema povratka.
Djeca kojoj roditelji inače pokrivaju troškove izgubit će osjećaj odgovornosti, a roditelji će biti u ranjivom položaju. U teškim vremenima roditelji mogu postati nesigurni u sigurnost koja im je potrebna ili podršku koju su očekivali. Drugi problem koji imaju stariji roditelji je imovina. Mnogi umirovljenici prije roka određenog zakonom prenose vlasništvo nad svojim domovima na svoju djecu, nadajući se da će im to olakšati nasljeđivanje. Međutim, kada izgube ključeve svog prebivališta, gube i kontrolu nad njim. Život ima slučajeve koji su neočekivani, poput razvoda, dugova ili svađa koje mogu dovesti do toga da roditelji budu prisiljeni iseliti se iz vlastitog prebivališta.
Dom je mjesto gdje se može pronaći sva stabilnost i neovisnost, a ako toga nema, život može biti nestabilan, čak i za one koji nisu navikli na luksuz. Slično važno za novac i drugu imovinu, vrijeme je još jedan neprocjenjiv resurs. Mnogi stariji ljudi na kraju preuzmu ulogu “dežurstva” za svoju djecu, što uključuje brigu o djeci, kuhanje ili druge kućanske obveze. Iako se u početku može činiti kao mala pomoć, u konačnici može postati neplaćeni rad koji se očekuje. Djeca preuzimaju tu pomoć, a roditelji se osjećaju iscrpljeno. Umirovljenje, koje bi trebalo biti oslobađanje, može postati novi oblik ropstva ako roditelji nemaju nikakvih granica u pogledu davanja vremena svojoj djeci.
Osim toga, savjeti koje roditelji žele dati svojoj djeci mogu dovesti do pogrešnih tumačenja. Unatoč želji roditelja da pomognu svojoj odrasloj djeci s njihovim životnim iskustvima, krivo protumačeni savjeti mogu se smatrati kritikom. To može dovesti do napetosti, tihih zidova i sukoba roditelja i djece. Povremeno, najpametnija stvar koju roditelji mogu učiniti je naučiti šutjeti i pustiti djecu da traže njihovo vodstvo. Tek nakon što je netko spreman slušati, iskustvo dolazi do izražaja. U konačnici, osjećaji samoće, tuge i tišine postaju uobičajeni u mirovini.
Iako je uobičajeno tražiti pomoć od djece, pretjerano oslanjanje na njih može dovesti do suprotnog učinka: osjećaja obveze umjesto ljubavi. Djeca su obično željna pomoći, ali imaju svoje živote i odgovornosti, a ako su preopterećena brigom za roditelje, odnos može postati napet i umjesto ljubavi, može se smatrati obaveznim. Umirovljenici koji uspješno održavaju ravnotežu između doprinosa trudu svoje djece i očuvanja vlastite sigurnosti, časti i unutarnjeg mira zapravo daju najznačajniji dar od svih: primjer kako živjeti dostojanstveno i slobodno. Ova ravnoteža im omogućuje da zadrže podršku svojoj djeci, a da pritom ne zaborave sebe.
