Ljudi u životu prolaze kroz razne situacije od kojih su mnoge i teške a danas vam donosimo priču jedne žene koju je muž ostavio nakon što je obolila od opake bolesti. Saznajte više u nastavku.
Ispričat ćemo priču o ženi koja je, suočena s velikim nedaćama, otkrila otpornost da ponovno ustane, izdrži i prigrli ljubav. Zove se Rada, porijeklom je iz skromnog sela kod Rače. Čvrsto je vjerovala da uz sebe ima dobrog partnera, čovjeka s kojim je izgradila sve – od doma do obiteljskih vrijednosti. Njezino povjerenje u njega bilo je nepokolebljivo i bila je spremna žrtvovati sve za njega. No, kada ju je život stavio pred najstrašniji izazov, on je otišao, upravo u trenutku kada je njegova prisutnost bila najvažnija.
- Rada je bila žena čija se slika lako javlja – marama na glavi, ruke spaljene od porođaja i lice koje je, iako umorno, zračilo sjajem. S nepunih devetnaest godina udala se za Dragana, čovjeka iz susjednog sela. Zajedno su osnovali domaćinstvo, obrađivali voćnjak i dočekali dvoje djece, Milicu i Marka. Dok je Dragan često bio tih i povremeno grub, nikada nije bio uvredljiv, a Radu je to bilo dovoljno. Vjerovala je da je to ljubav, vidjevši stabilnost iza njegove šutnje, nesvjesna izdaje koja će kasnije isplivati na površinu. Kako su se počeli javljati umor i bol, otkrila je da nije sigurna u uzrok svog stanja. Pregledi njezina liječnika postajali su sve redovitiji.
Tada su uslijedile jezive riječi liječnika koje su joj potpuno promijenile život: hitno mora na onkološko liječenje. Po izlasku iz ureda hodala je pognuto, kao da joj se stišće sama bit. U ruci je držala komad papira, dok joj je srce ispunjavao dubok strah. Kada je Draganu rekla svoju dijagnozu, naišla je na potpuni nedostatak riječi podrške. Umjesto toga, samo je slegnuo ramenima i rekao da neće ići u bolnicu, odlučivši sve sam riješiti. U tom je trenutku shvatila da on nije osoba kakvom ga je smatrala. Prvi put ga je smatrala potpunim strancem. Za vrijeme kemoterapije Rada je opadala kosa, ali je zadržala dostojanstvo, dok je Dragan sve češće bježao iz njihovog doma.
U početku su njegova izbivanja trajala dan-dva, ali su se ubrzo protegla na tjedne. Tvrdio je da je zauzet poslom, iako je u stvarnosti bio s drugom ženom. Kada ga je Rada suočila sa svojim saznanjima o aferi, on je bez imalo grižnje savjesti odgovorio da je odabrao zdravu partnerku, jer smatra da mu nije suđeno da svjedoči bolesti. U tim su slučajevima njezina djeca bila primjer suštine prave ljubavi. Milica je donijela odluku da se povuče s fakulteta, a Marko joj je pomogao koliko je mogao. Rada se suočila s mnogim izazovima – boli, kemoterapijom i izdajom – ali nije mogla oprostiti. “Čovjek koji ode kad si na najnižoj razini više nije muškarac”, tiho je primijetila susjedu.
U međuvremenu, Dragan je posjetio Ljiljanu, mlađu građanku. U početku je taj susret vidio kao izvor novootkrivene radosti – bolnice i tuga su nestali. Ljiljana je bila živahna, namirisana i burna držanja. Međutim, nije znala umijesiti kruh, ponuditi utjehu ili se raspitati o njegovoj dobrobiti. Umjesto toga, tražila je samo novac i pokazala ljutnju kada je izrazio svoje pritužbe. Rada je ustrajala u borbi s rakom, podvrgavala se raznim terapijama dok nije pobijedila bolest. Iako joj je tijelo bilo slabo, njezin je duh ostao otporan. Za to vrijeme naišla je na Mile, udovca iz obližnjeg sela.
Prišao joj je tiho, ponudio joj pomoć oko kuće i slušanje, ne tražeći ništa zauzvrat – dovoljna je bila samo njegova prisutnost. Njihovo je vjenčanje proslavljeno jednostavno i bez razmetanja; Rada je nosila plavu haljinu i nosila cvijeće nabrano iz vlastitog vrta. Ceremoniji su nazočila samo njezina djeca i nekolicina najbližih poznanika, no prisutni su primijetili da nikad nije djelovala blistavije jer je odisala unutarnjim osjećajem mira i sigurnosti. A što je s Draganom? Ljiljana ga je ostavila čim se pojavio imućniji pojedinac. Sada se nalazi sam, podstanar u maloj sobici koju okupira svojom samoćom.
Sjeća se Rade, kako blijeda, ali nasmijana stoji na ulazu u staru kuću i drži poslužavnik sa štrudlama. No, on je ne poziva unutra. Svjestan je da je to prostor koji je i sam napustio. Vrata prošlosti ostaju zatvorena za one koji su ih zbog izdaje odlučili zatvoriti. Rada je zadržala svoju suštinu žene s dušom, a on postoji samo kao senka muškarca koji je izgubio sve što je imao.
