Jedna mlada žena je od početka svog braka imala problema sa svekrvom koja ju je stalno vrijeđala i ponižavala i šta god ona uradila nije bilo dovoljno dobro za majku njenog muža.
Očekivala sam da će me svekrva konačno zagrliti, ali ono što je učinila na moj rođendan pred svima dovelo je do uništenja svake nade. Nikada nismo imale potpuno učinkovit odnos, ali sam se trudila. Proždirala sam svaki ručak, svaku obiteljsku proslavu kako bih pokazala da nisam protivnica. Nikola je stalno tražio: “Samo joj daj vremena, mama nije užasna.” Oslanjala sam se na njega. Kad je predložila da dobijem rođendansku proslavu, bila sam duboko pogođena.
Rekla sam Nikoli da ne mora ništa učiniti, ali je odbio. Pusti je da ode, želi pokazati da te priznaje. Pretpostavila sam – možda se svi konačno razvijamo. Dvorana je bila prepuna članova obitelji, zabave i glazbe. Milica me zagrlila pred cijelom publikom, rekla je: “Sretan rođendan, dušo!” Svi su slavili. Nakon toga me pozdravila i dala mi poklon koji je sve promijenio. Raspakirala sam kutiju s osmijehom, pokušavajući izgledati ležerno pred svima. Očekivala sam nešto simbolično, poput parfema, šala ili šalice s natpisom.
Međutim, pogledala sam u sebe i moj osmijeh je nestao. Unutar sobe nalazila se pelena za odrasle i poruka: “Za buduću majku koja se još treba naučiti ponašati kao odrasla osoba.” Smijeh je ispunio sobu. Neki su pokušavali sakriti svoju nelagodu, dok su se drugi pretvarali da se kiselo smiješe, a ja sam sjedila tamo, nesposobna da se pomaknem. Ruke su mi bile nepomične, a srce mi je kucalo kao puknuti balon.
- Miličin smijeh bio je najčujniji. “Šalim se, ljudi! Lagana šala nikad ne škodi, zar ne?” Promatrala sam Nikolu, ali on je samo zurio u stol, ne usuđujući se podići pogled. “Misliš li da je to smiješno?” Tiho sam mu se obratila, ali u dvorani je zavladala tišina koju su svi čuli. “Dušo, nemoj stvarati scenu”, rekla je Milica sa smiješkom. Bila je to šala. Moraš znati da te cijenim.” “Šala?” ponovila sam, a glas mi je počeo drhtati. “Paragrafirati me pred cijelim svijetom na moj rođendan?”
Da mi se svi rugaju? Ne budi kraljica drame, oštro je zapovjedila. Svi su svjesni tvoje osjetljivosti, ali ovo je bilo kako bi se stvorila veza. Preozbiljna si, u redu? U tom trenutku sam ustala sa stolca. Svi su ostali tihi. Znaš, Milice, rekla sam mirno, “ti ne probijaš led.” Negativno utječeš na ljude.” Nikola se tada digao na noge i pokušao me umiriti. Molim te, nemoj dopustiti da se to nastavi, ljudi promatraju. “Pusti ih da promatraju”, rekla sam, gledajući ga ravno u oči.
Jer su to toliko dugo promatrali. Samo što sada neće.” Ustala sam, zgrabila ruksak i otišla. Na parkiralištu koje je trebalo biti parkirno mjesto, nisam mogla pravilno disati, oči su mi bile pune suza, ali nisam plakala. Bila sam neplodna. I žalila sam, ne samo za njom, već i za njim. Kasnije, kada se vratio u svoju rezidenciju, pokušao mi se približiti. Pretjerala si, rekao je tihim glasom. “Pretjerala?” Upitala sam. “Ne, Nicol” Previše sam toga doživjela. To je razlika. Razumiješ da je takva, nemoj to raditi iz inata.
Jesi li svjesna koliko si puta to izjavila? I razgovarala s njim. “Koliko sam puta odlučila šutjeti kako bih izbjegla kontroverzu?” Znaš li koliko sam puta otišla u svoju sobu plakati, dok si mi ti opravdavala svaki njezin aspekt?” Nije odgovorio. Samo se pretvarao da odmahuje glavom i sjeda. “Znaš”, nastavila sam, “nisam ja dijete kojem trebaju pelene, Nicola. Ti si ta koja se boji odrasti i reći majci što je bilo potrebno.” Tišina. Teža od bilo kakvog opisa. Sljedećih dana nije bilo pisama od Milice.
Kasnije, nakon tjedan dana, stiglo je pismo: Nisam te namjeravala povrijediti. Samo sam te htjela uputiti kako se smijati. Ali je li moguće da sam krivo shvatila postupak? Izbrisala sam poruku bez odgovora. Jer taj smijeh nije bio koristan – bio je štetan. I shvatila sam da ako ostanem šutljiva, lako će mi nauditi. Od tog dana nadalje, nisam htjela da me i dalje voli. Samo sam naučila kako dovoljno cijeniti sebe da ne ostanem tamo gdje se moj rođendan slavi kao oružje.
