Djeca su najosjetljivija bića kojima je potrebna ljubav, pažnja i razumijevanje. Danas vam doosimo priču o jednom dječaku koji je rano ostao bez majke ali koji je uspio da prevaziđe sve prepreke.
Na početku školske godine, učiteljica je preuzela vodeću ulogu pred svojim razredom petog razreda i održala prezentaciju učenicima, rekavši im da ih sve podjednako cijeni. Međutim, u sebi nije bila potpuno iskrena: postojalo je jedno dijete koje nije voljela: Teddy Stoddard. Teddy je bio dječak koji je privlačio učiteljičinu pažnju, međutim, nije je zaslužio. Tijekom prethodne godine, učiteljica je primijetila da se Teddy ne druži s drugom djecom.
Njegova odjeća i ruke često su bile isprljane prljavštinom, a njegov izgled djelovao je neuredno i apatično. Zadaće je završavala s nerazumnim prezirom, papire je završavala velikim crvenim “X” i pisala riječima poput “neuspjeh”. U školi u kojoj je predavala, učiteljica je morala pregledati dokumente učenika na početku svake školske godine. Kada je pogledala Teddyjeve dokumente, učiteljica je bila šokirana sadržajem svojih nalaza. Izvješća iz prethodnih godina potpuno mijenjaju njezinu perspektivu o njemu.
Prvi razred: Učiteljica je opisala Teddyja kao inteligentnog, uvijek vedrog, željnog pomoći i urednog. Ova je učiteljica uživala surađivati s njim. Drugi razred: Teddy je izrazio zabrinutost zbog ozbiljnih zdravstvenih problema svoje majke, što je negativno utjecalo na njegovo ponašanje. Unatoč dobrom obrazovanju, postajao je sve depresivniji. Treći razred: Teddyjeva majka je ubijena, a otac nije djetetu pružio potrebnu pažnju. Unatoč njegovim pokušajima, bilo je očito da se teško nosi s gubicima.
- 4. razred: Teddy je postao bezvoljan i nije pokazivao strast prema školi. Njegovo ponašanje bilo je zabrinjavajuće i ponekad bi spavao u razredu. Nakon što je pročitala ove izvještaje, učiteljica se zabrinula i požalila zbog svog početnog prezira prema Teddyju. U međuvremenu, učenici su posvetili vrijeme sastavljanju darova za Novu godinu. Dok su svi darovi bili adekvatno zamotani, Teddyjev dar je, bez mogućnosti povrata novca, zamotan u smeđi papir.
Učiteljica je odmotala dar i otkrila da mu ga je dao bivši učenik, unutra je bila stara ogrlica kojoj je nedostajalo nekoliko kamenčića i napola iskorištena bočica parfema. Iako su se neki učenici smirili, učiteljica je odbila nauditi mu, pa je napravila ogrlicu oko vrata i poprskala se parfemom. Teddy je zatim tiho pozdravila učiteljicu i rekla: „Danas imaš sličan miris kao moja majka.“ Ove su riječi izravno utjecale na učiteljicu, koja je satima stajala na klupi za plakanje, shvaćajući koliko je bila nemarna u svom ocjenjivanju.
Od tog trenutka njezino sudjelovanje u životima učenika postalo je značajnije – više nije samo predavala gradivo, već se brinula i o djeci i njihovim emocionalnim potrebama. Počela je posvećivati više pažnje Teddyju. Njegova postignuća bila su očita. Kada mu je učiteljica vjerovala i podržavala ga, Teddy se počeo smiješiti, a njegove ocjene su se poboljšale. Na kraju školske godine, Teddy je bio jedan od najuspješnijih učenika u svom razredu.
Godine su prolazile i učiteljica je počela primati pisma od Teddyja. Svako pismo sadržavalo je poruku zahvalnosti za sve što je učiteljica učinila za njega. Nakon šest godina: „Draga učiteljice, stekla sam srednju školu na trećem mjestu. Ti si i dalje najbolja učiteljica koju sam ikada upoznala.“ Nakon četiri godine: Unatoč teškim uvjetima, nisam odustao. Uskoro ću diplomirati s najvišim uspjehom. Vi ste i dalje najučinkovitiji učitelj u mom životu.” Nakon još četiri godine: Odlučio sam postati liječnik.
Cijenim vaše povjerenje u mene.” Na kraju je učitelj primio posljednje pismo od Teddyja. Bila je to prosidba. Teddy, sada liječnik, želio je da učitelj sjedne na mjesto njegove majke, koja je umrla. Učiteljica je prihvatila poziv sa suzama u očima, a nosila je i istu ogrlicu koju joj je Teddy poklonio prije mnogo godina, kao i isti parfem. Kada ju je Teddy, sada zreo muškarac, zagrlio tijekom vjenčanja, rekao je: “Hvala vam što ste vjerovali u mene i što ste mi pomogli da postanem ono što jesam.” Učiteljica ga je utješila suzama: “Ne, sine, ti me učiš kako postati pravi učitelj.”
Zaključak: Ne možemo znati s čime se djeca moraju nositi u životu. Ponekad je potrebna samo mala količina suosjećanja, razumijevanja i brige da bi se poboljšao nečiji život. Učitelji, kao i oni koji brinu o djeci, imaju sposobnost inspirirati i poticati učenike da ostvare svoj puni potencijal. Teddyjev život pokazao je da su suosjećanje i podrška ključni za napredak.
