Danas vam donosimo priču o ljudskoj zlobi koja se očituje u postupku svekrve na dan vjenčanja njenog sina ali i o ljubavi koju je on poazao prema svojoj budućoj supruzi.
Godinama sam se borila s teškom bolešću. Kemoterapija, bolnice, umor i kosa koja je opadala cijeli dan. Kad su liječnici konačno rekli “izgleda da će ti kosa ponovno narasti”, osjetila sam porast vjere. Također, želju da ponovno doživim sebe – potpuno, ne samo kao tijelo koje pati. Šminka, odjeća i osmijeh imali su značajan utjecaj, ali najteži aspekt bila je pomisao da ću morati stajati pred drugima, a da mi nedostaje uobičajena percepcija žene: kosa.
I tako sam odabrala periku. Tihe noći gledanja u ogledalo, moleći se da izgleda prirodno, moleći se da nitko ne primijeti. Moj preferirani izbor znao je. Njegova odanost i predanost bili su utjeha u dvosmislenosti. Nismo skrivali prošlost, ali nismo ni htjeli da ona određuje što bismo trebali učiniti u budućnosti. Sam trenutak ceremonije. Dan vjenčanja bio je ugodan, ili se barem tako činilo na prvi pogled.

Sve je bilo savršeno: kapela, haljina, osmijesi, vibracije tkanine. Nakon toga, moja svekrva je ušla u sobu. Prišla mi je i u jednom trenutku, razbjesnivši se i nasilno, povukla mi je kosu. Savršeno smještena, nije skrivala nikakve misli – sva je pala na pod otkrivajući ranjeno, golo čelo. “Gledaj!” viknula je. “Obavijestio sam vas da je ovo vjerojatno! Ova žena nije dostojna muškarčeve žene. Šaputanje plina, šok, više lica je smrznuto. Suze su tekle, moj otkucaj srca se ubrzao. Međutim, nešto što se dogodilo u tom trenutku imalo je značajan utjecaj na sve.
- Ljubavni čin obrane Moj suprug zauzeo je čvrst stav, njegov glas je bio miran, ali snažan: Mama, danas je dan kada trebaš napustiti ovo vjenčanje. U trenutku, struktura je utihnula. Pokušala se braniti, ali on joj nije dao nikakav prostor: Ona je ta koju sam odabrao. Nećemo dopustiti da stoji pred javnošću. Obožavao sam je kad je bila bolesna i slaba, i još uvijek je obožavam danas, unatoč teškoćama s kojima se suočila. Tišina je bila duboka. Obgrlila se, oči su joj bile pune suza, a zatim je otišla bez riječi. Ljudi su se okupili, promatrali i šaptali. Uhvatio me za ruku i rekao nešto.
Od danas smo kolektiv. Što god život nudi – spremna sam za ti, uz tebe. Moć romantike i svježih početaka Ta noć nije bila savršena, ali je bila iskrena. Ljubav nije proizašla iz složene slike, već iz bolne rane, želje da se vidi istina. Promatrala sam kako ljudi prilaze, pružaju ruke i izgovaraju riječi ohrabrenja. Također, u srcu sam prepoznala da prava ljepota frizure nije u samom stilu, već u osobi koja je nosi. U moći da se uzdigne nakon pada, u hrabrosti da pokaže ranjivost i u muškarcu koji će pokazati da te cijeni unatoč protivljenju svijeta.
Lekcija: Kada je ljubav na prvom mjestu Ne mislim da će svi razumjeti, ali zahtijevam poštovanje. Bolest, gubitak, ozljeda ne umanjuju osobu – oni umjesto toga povećavaju stvari koje su od najveće važnosti. Prava pomoć se opaža u slučajevima kada se maska izgubi, a ti ostaješ, osoba koja te drži za ruku i kaže: “Ne boj se, tu sam.” Razgovor te večeri naučio me da svaka osoba ima rane.
Da je najveći dar kada netko odlučuje vas podržati, ne unatoč vašim naporima, već zato što vjeruje u vašu vrijednost, čak i kada se čini drugačijom. I dok je vjenčanje završilo i gosti otišli, mi smo i dalje ostali. Dvije osobe, obje ozlijeđene, ali s istom željom da njeguju ljubav na temelju istine. To je mjesto za novi početak.