Biti roditelj je najteži ali ujedno i najljepši posao, da ga tako nazovemo, na svijetu. Međutim činjenica je da nsu sve osobe sposobne da dgajaju djecu što pokazuje i naša današnja priča.
Predstavljamo vam dirljivu i uzbudljivu životnu priču žene po imenu Jelena, čija je transformacija iz djevojke s emocionalnim ožiljcima u sigurnu i voljenu ženu bila puna izazova. Njezina je prošlost obilježena djetinjstvom obilježenim tugom, zanemarivanjem i emocionalnom odvojenošću, no također je definirana postojanom otpornošću koja je proizašla iz tih iskustava. Danas je Jelena predana majka troje djece, voljena supruga i osoba s dubokom vjerom u život. Međutim, njezina prošla iskustva oblikovala su je na načine koje malo tko može doista razumjeti.
- Rođena u Rusiji, od najranijeg djetinjstva nosi osjećaj neželjenosti. Umjesto da primi ljubav, susrela se s riječima koje su nanijele rane dublje nego što bi ijedno dijete smjelo podnijeti. Njezina je majka često izražavala osjećaje poput: “Otkako sam te rodila, zagorčavaš mi život.” Iako su joj te riječi tada bile potpuno nerazumljive, ostavile su neizbrisiv trag u njezinu identitetu. Umjesto djetinjstva ispunjenog ljubavlju i toplinom, Jelena je odgajana u kritici, šutnji i ravnodušnosti. Od mladosti je osjećala neprestani poremećaj u svom životu. U vlastitom domu nije bilo ni sigurnosti ni utjehe. Konkretan događaj iz ranih godina ostao joj je zapanjujuće jasan u sjećanju.
S nepunih pet godina majka ju je dovela u trgovinu, gdje ju je ostavila pokraj zamrzivača sladoleda i potom netragom nestala. Sama i zabezeknuta, Jelena je u strahu stajala očekujući majčin povratak, kojeg na kraju nije bilo. Taj je trenutak označio prvi slučaj u kojem se mlada djevojka susrela s dubokim osjećajem potpune napuštenosti. U toj strašnoj okolnosti, stranac joj je prišao. Nije počinio nikakvo zlo; nego je izrazio nekoliko riječi poštovanja i raspitao se gdje su njezini roditelji. Ova kratkotrajna interakcija, iako je kratko trajala, ostavila je dubok dojam u njenom sjećanju, jer je označila inauguralni slučaj u kojem je iskusila ljubaznost.
U tom je trenutku počela gajiti nadu da svijet još uvijek ima pojedince koji su je sposobni voljeti, čak i ako nisu u krvnom srodstvu. Ta spoznaja da nije posve sama poslužila joj je kao unutarnje sidro. Nedugo nakon tog incidenta Jelena se našla u sirotištu. Svaki dan je gledala u vrata, žudeći za majčinim povratkom, ali mjeseci su prolazili bez ikakvih znakova. Kad se majka konačno pojavila, Jelena je osjetila tračak nade; No, umjesto zagrljaja, dočekale su je bolne riječi: “Zbog tebe sam izgubila karijeru, zbog tebe sam nesretna.” Nije bilo ni traga oprostu ili toplini – samo krivnja. U tom trenutku Jelena je shvatila da žena prije nje više nije majka koja je može voljeti.
Pokušala se priviti uz nju, ali majka se jednostavno okrenula i otišla. Tada je njezino nevino srce shvatilo, jednom zauvijek, da neće dobiti ljubav koju je s pravom zaslužila. Ipak, život je nije lišio svega smislenog. Tijekom cijelog puta posvajanja Jelena se susrela s pravom biti prihvaćanja. Obitelj koja ju je prigrlila nije je doživljavala kao obavezu; nego su joj pružili ono što prije nije znala – bezuvjetnu ljubav, stabilnost i brigu. U godinama koje su uslijedile otkrila je kako voljeti, njegovati povjerenje i rekonstruirati svoj identitet. Razmišljajući o svojoj prošlosti, ona to ne čini s ljutnjom, već s dubokim osjećajem razumijevanja koji dolazi sa zrelošću.
Umjesto da dopusti sebi da postane ogorčena, prepoznala je vlastitu vrijednost. Emocionalna odvojenost njezine majke nije umanjila njezin duh; naprotiv, Jelena je postala još otpornija. Otkrila je da pravu obitelj ne definiraju samo biološke veze, već oni koji vas grle i vole bezuvjetno. Naučila je cijeniti svaki mali čin dobrote i shvatila da ima pravo na ljubav, bez obzira što je nema od onih koji su je donijeli na svijet. U posebno dirljivom trenutku, Jelena je izrazila svoju zahvalnost rekavši: “Hvala ti, ženo, što si mi pružila priliku da odrastam u pravoj obitelji.”
Ove iskrene riječi nisu bile upućene njezinoj biološkoj majci, već ženi koja ju je posvojila – ženi koja ju je prigrlila bezuvjetno, otvorenog srca i s puno topline. Trenutno Jelena vodi život obilježen ispunjenjem. Dok ožiljci iz njezine prošlosti ostaju, ona ih ne doživljava kao ozljede, već kao pokazatelje svoje unutarnje pobjede. Prihvatila je oprost i otkrila one kojima je iskreno stalo do nje. U njenom se pogledu danas ne može uočiti tuga, već sjaj žene koja je izdržala i nadišla vlastitu patnju. Nosila je težinu koja je mnoge mogla slomiti, ali se izdigla iz nje kao amblem otpornosti i ljudske snage.
