Dosta zdravih jela se konzervira industrijski kako bismo mogli da lakše konzumiramo te stvari. Iako ima nekih problema s tim, vrijedi znati šta je sve u tome i danas otkrivamo više o tim namirnicama.
Iako su sardine u konzervi industrijski obrađene, one su izuzetno hranjive i bogate omega-3 masnim kiselinama koje su od velike koristi za srce, mozak i opšte zdravl je. Na prvi pogled, konzerva sardina izgleda kao jednostavan, brz i praktičan izbor za obrok – spremna za konzumaciju, bez potrebe za kuvanjem i bez dodatnog nereda.
Međutim, unutar te male metalne kutije krije se više nego što se čini – ne samo riba i ulje, već i niz dodataka i potencijalnih rizika o kojima treba znati. Sami po sebi, sardini su nutritivna moć – izvor visokokvalitetnih proteina, omega-3 masnih kiselina, vitamina D i B12, te kalcija, posebno ako se jedu i kosti, koje su dovoljno mekane za žvakanje.
- Ovi sastojci doprinose jačanju kostiju, pravilnom funkcionisanju nervnog sistema i smanjenju upalnih procesa u tijelu. Ipak, ono što dolazi uz ribu u konzervi često određuje da li je proizvod stvarno zdrav ili ne.
Jedan od najčešćih dodataka jeste so – natrij se koristi kako bi se produžio rok trajanja i poboljšao okus. Međutim, mnoge konzervirane sardine sadrže preko 300 miligrama natrija po porciji, što može predstavljati rizik za osobe s povišenim krvnim pritiskom ili kardiovaskularnim bolestima. Prekomjerna potrošnja soli povezana je s povećanim rizikom od moždanih udara, zadržavanja tečnosti i drugih zdravstvenih problema.
Takođe, važno je obratiti pažnju na vrstu ulja u kojoj su sardine zapakovane. Dok neki proizvođači koriste kvalitetno maslinovo ulje, drugi koriste jeftina ulja poput suncokretovog ili sojinog, koja su bogata omega-6 masnim kiselinama. Neuravnotežen odnos između omega-3 i omega-6 masti može doprinijeti upalama u organizmu.
Zbog toga je najbolje birati sardine u vodi ili maslinovom ulju, kako bi se sačuvala njihova prirodna nutritivna vrijednost i izbjegle nezdrave masti. Još jedan skriveni rizik jeste bisfenol A (BPA) – hemijska supstanca koja se često koristi u unutrašnjem premazu konzervi kako bi se spriječila korozija.
Međutim, BPA može proći u hranu, a istraživanja su ga povezala s hormonskim poremećajima, problemima s plodnošću i čak povećanim rizikom od određenih vrsta raka. Iako sve više proizvođača nudi konzerve bez BPA, važno je pažljivo čitati etikete i birati proizvode koji izričito navode da su slobodni od ove kemikalije.
Što se tiče teških metala, sardine su relativno sigurne jer su male ribe koje se hrane planktonom, pa akumuliraju manje žive u odnosu na veće vrste poput tune. Ipak, dugoročna i učestala konzumacija može dovesti do nakupljanja metala u organizmu, posebno kod osjetljivih skupina poput trudnica i djece.
- Takođe, mnoge konzerve sadrže začine poput luka, feferona, rajčice ili limuna, što može poboljšati ukus, ali i dodati nepotrebne aditive, konzervanse ili alergene. Osobe s osjetljivim probavnim sistemom ili alergijama trebale bi biti oprezne i birati jednostavnije varijante.
Na kraju, iako konzervirane sardine mogu trajati godinama, njihova kvaliteta se s vremenom smanjuje – ulje može postati užegnuto, a riba izgubiti na ukusu i teksturi. Preporučuje se birati svježije proizvode i nakon otvaranja prebaciti ostatak u staklenu posudu u frižideru.
Za one koji žele maksimalno iskoristiti prednosti sardina, najbolji izbor su proizvodi u vodi, bez dodataka i BPA, uz mogućnost kućne pripreme – pečenjem, na roštilju ili u pećnici, s prirodnim začinima. Na taj način osiguravate čist, hranjiv i siguran obrok.
