Pojedinci kojima je dijagnosticiran dijabetes vjerojatno su barem jednom u životu iskusili visoku razinu šećera u krvi, koja se naziva hiperglikemija. Ovo stanje nastaje kada razina glukoze u krvi prijeđe normalne granice, što može dovesti do značajnih zdravstvenih komplikacija ako se ne postupa na odgovarajući način.
Hiperglikemija nije jedini poremećaj koji utječe na regulaciju šećera u krvi; postoji i kontrastni problem poznat kao hipoglikemija, koji se javlja kada razina šećera u krvi padne ispod normale. Prepoznavanje razlike između ova dva stanja je ključno, jer oba mogu značajno utjecati na zdravlje, ali zahtijevaju različite pristupe liječenju. NHS (Nacionalna zdravstvena služba Velike Britanije) naglašava važnost izbjegavanja miješanja ovih stanja jer se njihovi simptomi razlikuju, a tretmani su prilagođeni svakom od njih.
Pojedinci s dijabetesom, osobito oni kojima je dijagnosticiran tip 1 ili tip 2, često doživljavaju hiperglikemiju; međutim, važno je prepoznati da ovo stanje može utjecati na druge, uključujući trudnice. Nasuprot tome, hipoglikemija se može pojaviti kod ljudi koji nemaju dijabetes, osobito onih koji su imali srčani ili moždani udar. Hiperglikemija se javlja kada tijelo ne može učinkovito koristiti inzulin ili kada gušterača ne proizvodi odgovarajuću količinu inzulina, što dovodi do nakupljanja glukoze u krvotoku. Dok mnogi simptomi mogu ukazivati na povišeni šećer u krvi, neki su znakovi posebno izraženi i mogu signalizirati potrebu za liječničkom pomoći.
Žeđ, često intenzivna i učestala, ističe se kao jedan od najčešćih simptoma hiperglikemije. To se događa kada tijelo pokušava eliminirati višak glukoze putem urina, što dovodi do dehidracije i povećane potrebe za tekućinom. Drugi često opaženi simptom su suha usta, što je rezultat smanjene proizvodnje sline zbog učinaka dehidracije. Osim ovih pokazatelja, hiperglikemija se može manifestirati i umorom, zamagljenim vidom, naglim promjenama težine, nelagodom u trbuhu i mučninom. Ključno je odmah se obratiti liječniku kada primijetite bilo koji od ovih simptoma, jer neprepoznata ili neliječena hiperglikemija može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući dijabetičku ketoacidozu, kritično stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.
Osobe s dijabetesom, osobito one s nekontroliranom razinom šećera u krvi, često primjećuju pojačano mokrenje, što služi kao jasan pokazatelj hiperglikemije. Povišene razine šećera u krvi potiču tjelesne stanice na oslobađanje viška tekućine, koja se zatim filtrira kroz bubrege, što dovodi do pojačanog nagona za mokrenjem. Potreba za ustajanjem tijekom noći radi posjeta kupaonici, koja se naziva nokturija, može ukazivati na to da se bubrezi bore da podnose značajnu količinu tekućine, zahtijevajući da se ona izbaci putem urina. Ovaj se fenomen obično opaža kod bolesnika s dijabetesom i rani je simptom koji ističe važnost regulacije razine šećera u krvi. Ako imate prekomjerno mokrenje, osobito noću, savjetuje se pratiti razinu šećera u krvi.
Osobe s povišenim šećerom u krvi imaju povećan rizik od ponovljenih infekcija mokraćnog sustava. Stanja kao što su soor i infekcije mokraćnog mjehura posebno su česta među dijabetičarima, budući da visoke razine glukoze potiču okruženje pogodno za razmnožavanje bakterija i gljivica unutar urinarnog trakta. Iako simptomi infekcije ne moraju biti odmah vidljivi, postoje specifični pokazatelji na koje treba obratiti pozornost. Na primjer, peckanje ili bol tijekom mokrenja mogu ukazivati na prisutnost infekcije mokraćnog sustava. Osim toga, zamućen urin ili prisutnost krvi u urinu također mogu poslužiti kao znakovi upozorenja na infekciju, što zahtijeva savjetovanje sa zdravstvenim radnikom.
U osoba s dijabetesom, infekcije mokraćnog sustava mogu predstavljati značajan zdravstveni rizik i zahtijevaju antibiotsku intervenciju. Ako se ne liječe, ove infekcije mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija; stoga je ključno odmah se obratiti liječniku kada se pojave simptomi povezani s infekcijom.
Za osobe s dijabetesom, redovito praćenje razine šećera u krvi ključno je za sprječavanje teških komplikacija. Mnogi dijabetičari koriste uređaje za samokontrolu koji im omogućuju praćenje razine glukoze kod kuće. Dok zdravstveni radnici obično postavljaju ciljne vrijednosti šećera u krvi, NHS smjernice pokazuju da su standardni ciljevi za većinu dijabetičara sljedeći:Prije jela: 4 do 7 mmol/L. Dva sata nakon obroka: ispod 8,5 do 9 mmol/L. HbA1c, koji odražava prosječnu razinu glukoze u krvi tijekom prethodna dva do tri mjeseca, trebao bi se održavati na manje od 48 mmol/mol (ili 6,5% na tradicionalnoj ljestvici).
Prema uputama liječnika, bitno je pratiti razinu šećera u krvi i nastojati je zadržati unutar preporučenog raspona. Ako primijetite bilo kakve promjene u svom zdravlju, kao što je neočekivano povećanje žeđi, učestalo mokrenje ili znakove infekcije, važno je da se odmah obratite svom liječniku za odgovarajuću pomoć i smjernice. Za osobe s dijabetesom ključno je prepoznavanje simptoma koji bi mogli značiti visoki šećer u krvi. Iako se hiperglikemija često može identificirati, ona može dovesti do ozbiljnih komplikacija ako se ne pozabavi pravodobno. Osim tipičnih znakova kao što su žeđ i suha usta, treba biti oprezan i zbog promjena u mokrenju, infekcija mokraćnog sustava i drugih zdravstvenih varijacija. Dosljedno praćenje razine šećera u krvi, zajedno s brzim odgovorom na sve simptome, može poboljšati vašu sposobnost upravljanja svojim stanjem i smanjiti rizik od značajnih komplikacija. Ako imate bilo kakvih nedoumica ili nedoumica, nemojte se ustručavati posavjetovati se sa svojim liječnikom.
