Ja, kao sljedbenica islama, stupila sam u brak s osobom srpskog porijekla i osjećam se primorana naglasiti da pojam vjerskih razlika u mojim očima nema nikakav značaj. Istina, takve podjele smatram potpuno besmislenim. Ovo uvjerenje samouvjereno artikulira mlada žena.
Tijekom godina moji su se roditelji uporno borili da se pomire s postojanjem mog romantičnog partnerstva. Njihovo odbijanje da se upuste u razgovor sa mnom trajalo je dulje vrijeme. Iako smo trenutno uspjeli uspostaviti određeni stupanj komunikacije, moju suprugu i dalje doživljavaju kao “drugovjerca”. Unatoč njihovom nedostatku odobravanja, moj suprug dosljedno pokazuje poštovanje prema njima i suzdržava se od iznošenja bilo kakvih negativnih primjedbi o njima.
Mlada djevojka iznijela je na vidjelo činjenicu da su joj roditelji prenijeli želju da ga iskoristi. “Iz moje perspektive, on je izvanredan partner, koji nadilazi sva očekivanja. Ne samo da posjeduje zapanjujuće dobar izgled, već također posjeduje kvalitete pažnje, lijepog ponašanja i poslovne oštroumnosti. Njegovo trenutno zanimanje kao profesor na prestižnom sveučilištu dodatno učvršćuje njegov impresivan položaj. Nedavno mi se obratila zabrinuta majka, tražeći pomoć mog supruga u osiguravanju posla za kćer svoje rođake unutar njegovih veza.
Iako je moja majka uputila ovaj zahtjev, moram priznati da mi je prijedlog bio prilično neprivlačan. Nakon razgovora s mojim suprugom, on je ljubazno pristao pomoći svojoj svekrvi, izrazivši da će mu biti više nego drago pružiti ruku. Međutim, nekoliko dana kasnije, sa žaljenjem sam obavijestila majku da njezin željeni ishod nije moguće postići.” – kazala je djevojka.
Razlog njezina odbijanja pomoći postao je jasan nakon što je dala objašnjenje. Prema riječima djevojke koju navodi “Espresso”, čak ni nakon desetljeća braka, tijekom kojeg joj je on donosio neizmjernu radost, ona se još uvijek ne može natjerati da ga oslovljava sa “Zete”. Stoga smatra da je nerazumno tražiti pomoć od nekoga druge vjere, koga nazivaju “drugovjercem”.