Ubjdljivo najpopularnija komedija u Jugoslaviji je bila Žikina dinastija koja se i dan danas reprizira i u kojoj je glavnu ulogu imao Dragomir Bojanić Gidra koji je glumio her Žiku.
Dragomir Bojanić, kojeg često nazivaju Gidra, ističe se kao jedan od najistaknutijih glumaca s prostora bivše Jugoslavije. Važno je priznati da su nam njegovi filmovi pričinili veliko zadovoljstvo i ostavili značajan odjek u cijeloj Jugoslaviji. Njegova karijera obuhvatila je širok raspon iskustava, počevši od izazovne obiteljske pozadine, napredujući kroz pozornicu i kulminirajući usponom do slave na prestižnim talijanskim ekranima, gdje je dobio priznanje za portret revolveraša u špageti vesternima pod imenom Anthony Gidra.
- Dok su talijanski vesterni bili pod utjecajem američkog modela tog doba, Gidra je unio svoju jedinstvenu karizmu i osobni pečat, izdvajajući se od svojih kolega. Njegov nastup bio je toliko izvanredan da su se povlačile usporedbe s Clintom Eastwoodom, a neki su čak sugerirali da je nadmašio Eastwooda u smislu autentičnosti. Njegovom šarmu i ponašanju nisu odoljele ni žene ni publika. Ispod te fasade skrivao se pojedinac skromnih početaka i izazovnog životnog puta.
Rođen 1933. godine u Kragujevcu u obrazovanoj obitelji, u nježnoj se dobi suočio s gubitkom oba roditelja. Majka mu je podlegla tuberkulozi, a otac, časnik kraljevske garde, nestao je u poslijeratnom razdoblju. S devet godina Gidra je ostao siroče. Ključni trenutak u njegovom djetinjstvu dogodio se kada je identificirao djedov kaput koji je nosio stražar, što je dovelo do srceparajuće spoznaje da mu je otac ubijen. U tim uvjetima razvio je i snagu i osjetljivost. Život je brzo uzeo danak na njegovom karakteru, a njegovi rani glumački pokušaji bili su skromni. Amaterski se počeo baviti kazalištem prije nego što je prešao u kragujevačko pozorište, gdje su njegovi vršnjaci prikupljali sredstva za njegov odlazak u Beograd na prijemni ispit za Akademiju.
U nedostatku odgovarajućeg smještaja boravio je u prostoriji na Akademiji koju su održavale čistačice, što mu je omogućila velikodušnost profesora Raše Plaovića. Tijekom studija na Akademiji upoznao je ljubav svog života, glumicu Ljiljanu Kontić, s kojom je imao burnu, ali dugotrajnu vezu. Doživjeli su nekoliko brakova i razvoda, ali nikada se nisu istinski rastali. Njihova je zajednica bila primjer suštine umjetničkog načina života, kojeg karakteriziraju intenzivne emocije, sukobi i duboka privrženost. Njegova kći Jelena Bojanić kasnije se osvrnula kako su njegove crte lica, pa tako i sklonost psovanju, djelovale neodoljivo šarmantno zbog svoje topline i autentičnosti.
Unatoč uspjehu u Italiji, odlučio se nostalgično vratiti u Jugoslaviju. Na domaćem planu ostvario je nekoliko značajnih uloga, a za nastup u filmu “Vjenčanje” nagrađen je prestižnom Zlatnom arenom. Ipak, gledateljima je u najljepšem sjećanju ostao njegov portret Žike Pavlovića u seriji “Žikina dinastija”. Iako je ovaj lik prvotno bio zamišljen kao sporedni, Gidra ga je transformirao u ikoničnu figuru unutar jugoslavenske kinematografije. Serija je često bila proizvedena bez dovršenog scenarija, uvelike se oslanjajući na improvizaciju; ali je zbog svoje karizme stekao ogromnu popularnost. Hydra je bio više od glumca; bio je i osoba koja je pazila na svoje mlađe kolege.
Glumac Nikola Kojo ispričao je kako ga je Gidra posjećivao dok je bio u vojsci, izvodio ga je iz vojarne kako bi se prehranio i podigao raspoloženje, unatoč tome što u blizini nije bilo mogućnosti za rad. Takva briga i solidarnost bili su karakteristični za Guidru, budući da je iz prve ruke razumio iskustvo osjećaja usamljenosti. Glumac Petar Božović doživljavao ga je kao očinsku figuru, jer je surađivao u njegovom inauguracijskom filmu. Vikendom su se na ručku u Gidri okupili brojni mladi glumci koji su prepoznali važnost njegovanja osjećaja podrške i pripadnosti među mladima.
Dragomir Bojanić Gidra umro je 1993. ostavivši dubok trag na kulturni krajolik regije. Njegov profesionalni put uključivao je elemente drame, komedije i esencije samog života. Poznat je ne samo kao glumac poznat po svojim snažnim izrazima nego, što je još važnije, kao čovjek velikog suosjećanja. Nasljeđe njegova života i rada nastavlja nadahnjivati i spajati generacije, budući da ga štuju ne samo zbog uloga koje je tumačio, već i zbog duha koji je ulijevao u svaki pothvat.
