Porodični odnosi mogu biti harmonični ali isto tako i jako komlikovani posebno ako više generacija živi pod istim krovom. Danas vam donosimo priču i iskustvo jedne starije žene.
Prije tri tjedna, nakon isteka najma, odlučila sam nakratko živjeti sa sinom i snahom. Nakon što sam tako dugo živio sam, činilo mi se prikladnim da ovo bude privremeno rješenje za moj problem umirovljenja i da bih trebao razmotriti nove načine da živim svoj život. U početku se sve činilo prikladnim. Nastojao sam biti diskretan, ne zauzimati previše prostora i pomoći u svemu što je vezano uz kuću koliko god je to moguće. Moja veza sa sinom bila je emocionalno intimna i sveobuhvatna, dok se moja snaha u početku činila privlačnom, ali s određenom dozom opreza.
- Međutim, s vremenom se pokazalo da je njihova gostoljubivost ograničena. Jednog sam dana doživio značajan šok. Snaha mi je hladno rekla: “Ne možeš vjerovati da živiš ovdje uzalud.” Ovo nije dom! Te su riječi bile razornije nego što sam očekivao. Moj je sin sjedio pokraj nje, ništa ne govoreći, a ja sam u njegovu pogledu pokušavala pronaći naznaku razumijevanja, ali nisam uspjela. U tom sam se trenutku osjećao neželjeno, kao da sav moj naporan rad i predanost nisu važni. Sljedećeg jutra bio sam još slomljeniji. Mnogo je kofera stajalo na mom ulazu, što je značilo da je vrijeme za polazak.
Srce mi je bilo teško, ali odlučio sam ne odgovoriti nasilno. Samo sam se pretvarala da se smiješim, pozvala taksi i otišla, pokušavajući zadržati svoje dostojanstvo. Nisu shvatili da sam to planirao već neko vrijeme, bez da sam slavio ili obilježavao bilo što posebno. Moja osobna legenda je bila da ću jednog dana kupiti rezidenciju u kojoj su živjeli, kao rezultat toga, oni će prestati plaćati najam i imati sigurnost. Bio je to moj način izražavanja ljubavi, ponašanje koje sam obično prakticirao iz srca, bez potrebe za zahvalnošću ili priznanjem. Svaki dolar koji sam uštedio imao je razlog.
Svaki izdatak bio je povezan s konceptom bolje budućnosti za njih. Namjeravao sam smanjiti njihovu složenost i pružiti im osjećaj sigurnosti koji sami ne bi mogli postići. Kad sam se smjestio u hotelsku sobu, odlučio sam im telefonirati i reći istinu. Njihov odgovor je bio izvanredan, jer su smatrali da nisam imala namjeru da se tako ponašam. Međutim, ono što se u meni promijenilo bilo je značajnije: prepoznao sam njihovu pravu prirodu. Moja osobna sredstva bila bi posvećena mojoj osobnoj rezidenciji. Odlučio sam iskoristiti novac za putovanja, krstarenja i iskustva koja sam oduvijek želio, ali koje sam uvijek odgađao.
Poklopila sam slušalicu nakon što sam se osjećala i olakšano i slobodno, unatoč činjenici da su me grudi boljele od svega ovoga. Nakon još nekoliko mjeseci pozvali su me. Snaha me pokušala uvjeriti da učinim nešto po tom pitanju, opisala mi je to riječima koje nikad prije nisam susrela. Sin me uvjeravao da me ne želi otjerati i da je popustio njezinu autoritetu. Međutim, još uvijek mi je nedostajalo vjere u njih. Jednom kada je povjerenje iskorijenjeno, vrlo ga je teško ponovno uspostaviti. Stekao sam značajno razumijevanje – unatoč količini pažnje koju poklanjamo drugima, ponekad je potrebno usredotočiti se na sebe. To se nije smatralo bahatim, to je bio primjer samopoštovanja.
Moje srce je još uvijek imalo prazninu, ali sam shvatila da je život prekratak da bih ga provela doživljavajući neželjenost ili zanemarivanje. Sada sam imao značajnu strategiju. Namjeravao sam uživati u životu, putovati, istraživati nove gradove i kulture i sudjelovati u avanturama koje će mi postati drage uspomene. Svako novo odredište pokazivalo bi moju slobodu. Svako bi iskustvo pokazalo da je to prikladno vrijeme da živim za sebe. Svaki osmijeh na mom licu služio bi kao podsjetnik na ispravnu odluku koju sam donio. Možda bi moja djeca i supružnik jednog dana shvatili da vrijednost poštivanja i poštovanja granica drugih nije u sebičnosti.
Međutim, na kraju sam shvatio da je samopoštovanje temeljno načelo svake čvrste veze. Dok sjedim u svojoj hotelskoj sobi, promatram svijet iza svog prozora. Osjećam se opušteno. Život je samo moj i ničiji više. Shvatio sam da me ovo iskustvo udaljilo od straha i dvosmislenosti neizvjesnosti. Više ne pokušavam utješiti sve niti se pozabaviti svojom krivnjom. Ono što trenutno imam je osjećaj moći i slobode. Naučio sam da je iskreno suosjećanje sa samim sobom jedini put do istinskog sklada i zadovoljstva. I tako, od ove točke nadalje, živjeti ću svoj život onako kako sam oduvijek namjeravao: sa slobodom, radošću i bez ograničenja.
