Nakon preseljenja u Srbiju, rođena Newyorčanka slovenskog podrijetla podijelila je svoje iskustvo, koje nije bilo pozitivno. Unatoč podrijetlu, bilo je nekoliko razloga zašto nije uživala u životu u Srbiji, a ovo je njezina priča. Kao Njujorčanku s korijenima u Sloveniji, strast prema životu u inozemstvu prati me od 2008. godine kada sam studirao u Pragu. Kako bih ispunio svoj san, nakon povratka u SAD upisao sam magisterij iz engleskog kao drugog jezika, međutim, moji su se planovi neočekivano promijenili kad sam se zaljubio u svog najboljeg prijatelja iz srednje škole, koji je uvijek ostao na Long Islandu.
Tijekom našeg gotovo desetljeća dugog partnerstva, stvorili smo bezbroj dragih trenutaka, s istaknutim događajima uključujući više izleta na europski kontinent. Unatoč mojim opetovanim pokušajima da pokrenem temu preseljenja u inozemstvo kao tim, moj bivši suprug nije bio voljan prema takvoj promjeni. Kako je vrijeme prolazilo, postalo je očito da su se naše perspektive i težnje za zajedničkom budućnošću znatno razlikovale. Naposljetku smo zaključili da prekinemo naš brak u siječnju 2020. Iako je to bio težak izbor, bio je neophodan da bismo oboje mogli nastaviti živote koje smo zamislili za sebe.
Nakon što sam osjetio da sam propustio ostvariti svoje težnje, dobio sam još jednu priliku da ih ostvarim. Iste godine sam se preselio u Srbiju za stalno. Iako možda više ne želim ostati ovdje, cijenim avanture koje sam imao. Srbija je bila ugodno iznenađenje, a sam čin preseljenja bio je fascinantno iskustvo. U početku sam imao zakazanu kartu za jedan let za Prag u ožujku 2020., ali sam je morao otkazati kada je pandemija virusa korona rezultirala potpunim zatvaranjem pristupa zemljama EU. Ovo otkazivanje bilo je srcedrapajuće iskustvo, ali na sreću, Srbija, susjedna balkanska zemlja, ostala je otvorena za strane posjetitelje.
Prije svog putovanja u listopadu 2020. nikada nisam posjetio Srbiju i imao sam ograničeno znanje o njezinoj povijesti i kulturi. Nedostajalo mi je znanje srpskog jezika i samo sam nejasno razumio upletenost zemlje u razorni sukob tijekom 1990-ih. Međutim, bio sam svjestan impresivnih rezultata nacije u proizvodnji iznimnih košarkaša i tenisača. Unatoč početnoj nepoznanici, iskoristio sam priliku posjetiti Srbiju na trotjedni odmor kako bih istražio i stekao nova saznanja. Nakon što sam stigao, vozio sam se srpskim krajolikom i bio zadivljen njegovom prirodnom ljepotom. Međutim, glavni grad Beograd bio je taj koji me istinski iznenadio. Prije mog posjeta brinuo sam se zbog mogućih napetosti koje bi proizašle iz nedavnog rata ili neprijateljstva prema meni kao Amerikancu. Na moje olakšanje, svi koje sam susreo bili su prekrasno gostoljubivi, velikodušni i radoznali.
Zbog moje naklonosti prema Beogradu i njegove blizine Europskoj uniji, odlučio sam kupiti stan od 250 četvornih metara na jednoj od njegovih najpoželjnijih lokacija za otprilike 50.000 dolara. Nakon što sam dobio nekretninu, preuzeo sam zadatak renoviranja cijelog stana i od tada tu živim. Od mog razvoda, preseljenje u Europu do sada je bilo intrigantno iskustvo. To mi je omogućilo da naučim više o sebi i moj život je postao bliži slici koju sam zamišljala prije braka. Međutim, postoje određeni aspekti koje bih radije promijenio kad bih dobio priliku početi iznova. Da sam barem uzeo vremena da istražim razne metode širenja svog društvenog kruga.
Tijekom svog romantičnog života imao sam odnose s pojedincima iz brojnih zemalja poput Ujedinjenog Kraljevstva, Italije, Španjolske, Grčke, Slovačke i šire, i nikada nisam naišao na bilo kakve značajne probleme. Međutim, nikada nisam težio nekim romantičnim pothvatima dok sam boravio u Srbiji – čak ni izdaleka. Proces zabavljanja u Srbiji je vrlo različit i nisam shvatila kako će to utjecati na moju egzistenciju. Tradicija ima značajan utjecaj na to kako Srbi pristupaju romantičnim vezama, s naglaskom na propisane rodne uloge. Od muškaraca se očekuje da budu primarni hranitelji, dok se žene ne potiču da traže posao izvan kuće. Iako žene mogu raditi, prevladava mišljenje da brak označava kraj ženskog profesionalnog bavljenja.
Kada putujem u druge zemlje, moja akademska i profesionalna postignuća, moja opsežna putovanja i moje životne težnje često očaravaju muškarce. Međutim, u Srbiji mi muškarci prilaze drugačijim ponašanjem. Pokušavam započeti razgovore, ali me ili zanemaruju ili me kritiziraju da previše govorim. Kao rođeni Njujorčanin, ovo je društvena situacija na koju nisam navikao. Izgledu, posebice težini, daje se značajan naglasak. Poznato je da žene poduzimaju drastične mjere kako bi održale vitku tjelesnu građu, a dotjeruju se čak i za jednostavne poslove poput kupovine namirnica. Muškarci također daju prioritet osobnoj njezi i suvremenom stilu.
Lokalno stanovništvo često se nastoji družiti isključivo unutar svojih ustaljenih krugova koji se često formiraju kroz obiteljske veze. To je zato što je podrška obitelji visoko cijenjena u zajednici. Brojne noći proveo sam u suzama dok sam sa svojim srpskim suputnicima razgovarao o stvarima koje mi “ne valjaju”. Iako me jako cijene i pružaju mi nepokolebljivu podršku, također priznaju da sebe doživljavam superiornijim u odnosu na njihove plitke kulturne norme, što komplicira moje romantične potrage. Unatoč mojoj suzdržanosti, prišli su mi brojni oženjeni muškarci, uključujući muževe žena iz mog društvenog kruga. Počeo sam shvaćati da ovakvo ponašanje nije kulturološki prihvatljivo, i ako se nadam da ću u budućnosti imati zdravu vezu, možda ću se morati preseliti.
Razmišljajući o svom preseljenju, previdio sam važnost uzimanja u obzir blizine svojih najmilijih. Unatoč mojoj ljubavi prema životu u inozemstvu, to često može biti usamljeno iskustvo, a osjećaj čežnje za domom i dalje se javlja. S ukidanjem ograničenja zbog pandemije, željno sam očekivao priliku da ugostim obitelj i prijatelje. Nažalost, moji voljeni nisu bili onoliko podrške koliko sam se nadala od razvoda, gotovo nitko se nije potrudio posjetiti me. Posebno je zabrinjavajući nedostatak posjetitelja jer ovdje živim više od tri godine, a nitko nije naveo konkretan razlog njihovog nedolaska. Unatoč izravnom letu iz New Yorka, gdje živi većina mojih poznanika, Beograd im nije omiljena destinacija. Privlačnija im je privlačnost Pariza ili Barcelone. Nažalost, mnogi Srbiju još uvijek povezuju s neugodnim stereotipima, poput kriminala ili nasilja bandi. Neki čak vjeruju da živim u Sibiru ili Siriji, što je dokaz koliko većina ljudi slabo poznaje geografiju.
Jedan od mojih najbližih suputnika donedavno je bio upravo to: prijatelj. Izrazio je svoju zahvalnost za naš odnos, ali je također priznao da vjerojatno ne bi otišao u Beograd da ja nisam bio ovdje. Gledajući unatrag, bilo bi pametnije unajmiti stan prije odluke o kupnji stalnog prebivališta. Moja nepokolebljiva odluka da ostvarim svoj san o posjedovanju kuće navela me da se odreknem iskustva iznajmljivanja. Međutim, nakon tri godine provedene u Srbiji osjećam se zarobljeno. Čeznem otići, ali nemam bazu u Sjedinjenim Državama. Moja trenutna situacija zahtijeva da ostanem ovdje dok ne smislim konkretniji plan preseljenja. Čak i tada moram odlučiti što ću sa svojim stanom. U usporedbi s drugim gradovima u Europi, troškovi života u Beogradu znatno su niži. Da sam odgodio kupnju stana, mogao sam unajmiti luksuzno mjesto za oko 400 do 600 dolara mjesečno, a da pritom štedim za svoj idealan dom. Nadalje, moji mjesečni troškovi za režije, uključujući struju, vodu, održavanje zgrade, internet i telefonske račune, iznose samo 32 USD.
Iako sam uspio osigurati vrlo povoljan posao za svoj stan u Beogradu, svjestan sam da bi najam omogućio više slobode u pogledu istraživanja drugih četvrti, a možda čak i drugih zemalja, prije nego što se posvetim trajnoj lokaciji. Gledajući unatrag, shvaćam da sam mogao pokazati više strpljenja i provesti temeljitiju istragu. Budući da sam digitalni nomad, razmišljam o preseljenju u drugi grad jer moji napori u postizanju životnih ciljeva, kao što su pronalaženje ispunjavajuće veze, zasnivanje obitelji i napredak u karijeri, postaju sve izraženiji u Beogradu. Trenutno također istražujem mogućnost dobivanja radne vize za povratak u Prag, za što ispunjavam uvjete. Međutim, također moram razmotriti svoju srpsku imovinu prije donošenja bilo kakve konačne odluke.
Republika Srbija je provela program po kojem vlasništvo nad imovinom daje pojedincima pravo na dobivanje boravišne vize. Međutim, ova politika nije uobičajena u većini europskih zemalja. U nedostatku legitimnog opravdanja za ostanak u Europskoj uniji, pojedinci su ograničeni na maksimalan boravak od 90 dana u skladu sa schengenskim zakonima. Kad bih razmislio o svojim prošlim odlukama, najznačajnija promjena koju bih učinio bila je njegovanje više strpljenja. U siječnju 2021. Hrvatska je pokrenula program viza za digitalne nomade koji traje godinu dana; da sam još malo odgodio svoje planove, mogao sam to iskoristiti. Druge zemlje Europske unije, Malta i Grčka, na primjer, odmah su slijedile primjer. Osjećam veći afinitet prema ovim krajevima nego prema Srbiji jer se čini da su oni susretljiviji za suvremene žene. Uvjeren sam da će se moje težnje nakon razvoda i moja vizija životnog stila iz europskih snova ostvariti. Unatoč nepredviđenim okolnostima koje su se dogodile tijekom mog boravka u Beogradu, Čvrsto vjerujem da se svaki događaj događa sa svrhom. Moja odluka da se nakon raspada braka preselim u grad nedvojbeno je bila ispravan izbor.
