Danas vam donosimo mišljenje jednog poznatog psihologa o tome koje rečenice nikada ne bismo trebali izgovarati u komunikaciji sa drugim osobama a ljudi koji su toga svjesni se smatraju jako inteligentnima.
U rutinskim raspravama često koristimo izraze koji, iako nesvjesno, mogu izazvati napetost i otežati komunikaciju. Ove vrste riječi i izraza imaju tendenciju staviti drugu osobu u obrambenu poziciju, na taj način ometajući dijalog i potičući osjećaj nelagode. Umjesto pribjegavanja širokim generalizacijama ili suptilnim optužbama, daleko je učinkovitije usredotočiti se na određene situacije i objektivne opise ponašanja. Česta pogreška u komunikaciji leži u korištenju apsoluta kao što su “uvijek” i “nikad”, što može djelovati kao osuda.
Prikladniji pristup bio bi opisati događaje kao “česte”, jer to omogućuje nijansirano razumijevanje i suzdržava se od potpunog kategoriziranja pojedinaca. S obzirom na to da se ljudi razvijaju i da su njihovi postupci pod utjecajem konteksta, ključno je kloniti se ekstremnih tvrdnji koje ih pojednostavljuju na jedinstvenu karakteristiku. Naizgled bezazlene primjedbe ponekad mogu izazvati štetan učinak. Na primjer, kada netko spomene da se drugi čini “umornim”, unatoč namjerama da izrazi zabrinutost, primatelj to može protumačiti kao kritiku njegovog izgleda.
Konstruktivniji pristup bio bi raspitati se o njihovoj dobrobiti, pružiti podršku ili pokazati interes bez davanja primjedbi u vezi s njihovim fizičkim stanjem. Izrazi koji često pojačavaju sukob uključuju one koji povlače usporedbe s prethodnim pogreškama, kao primjer izraza “Barem ja nikad…”. Takve primjedbe ne pridonose rješavanju problema; nego potiču natjecateljsku atmosferu krivnje. Suprotno tome, prepoznavanje vlastite odgovornosti i nuđenje istinske isprike obično utire put mirnom i produktivnom dijalogu.
Bitno je usredotočiti se na to kako reagirati na pojedince koji proživljavaju emocionalno izazovno vrijeme. Fraze kao što su “Rekao sam ti” ili “Znao sam da će ovako ispasti” ne pomažu onima koji su već u nevolji; nego pogoršavaju osjećaje krivnje i samoprijekora. Umjesto isticanja prethodnih pogrešaka, mnogo je korisnije ponuditi podršku i prisutnost u sadašnjem trenutku. Često korišteni izrazi poput “Ti uvijek” ili “Ti nikad” ograničavaju pojedince unutar perspektive iz koje im je teško izaći. Ovo ograničenje im uskraćuje priliku za razvoj i razvoj. Takve tvrdnje previđaju zamršenost ljudskog ponašanja i ne prepoznaju doprinose koje netko daje odnosu.
- Umjesto pribjegavanja generalizacijama, konstruktivnije je razgovarati o posebnim okolnostima i emocijama proživljenim u to vrijeme. Fraza “Kao što sam već rekao” može poslužiti kao ukor, implicirajući da se slušatelja okrivljuje za nedostatak pažnje. Ovaj izraz često izaziva nelagodu i otežava stalnu komunikaciju. Nasuprot tome, učinkovitije je preformulirati informaciju koristeći alternativne formulacije, čime se pokazuje strpljenje i spremnost na dijalog. Nijansirana opasnost leži u komplimentima koji uključuju usporedbe, poput “inteligentan za sportaša” ili “privlačan u odnosu na svoje suvremenike”. Iako temeljna namjera može biti povoljna, ove fraze nose implicitno umanjivanje i mogu se shvatiti kao pogrdne.
Poželjno je ponuditi izravnu pohvalu, navodeći da se pojedinac čini inteligentnim, izuzetnim ili živahnim, bez ikakvog usporednog konteksta. Odgovori poput “Kako želite” ili “Ovisi o vama” na pitanje mogu se shvatiti kao pokazatelji nezainteresiranosti. Iako može biti privlačno zaobići potencijalna neslaganja, takvi se odgovori mogu protumačiti kao odustajanje od dijaloga. Suprotno tome, artikuliranje vlastitog stajališta pokazuje i uključenost u razgovor i poštovanje prema drugoj osobi. Primjedbe o referentnoj dobi, poput “Izgledaš dobro za svoje godine,” često su izrečene s dobrim namjerama; međutim, oni sugeriraju da je nečiji izgled vrijedan pohvale samo u svjetlu određenog standarda.
Nasuprot tome, kompliment koji je lišen dodatnih kvalifikacija čini se iskrenijim i potiče povoljan dojam. Pojedinci više cijene da ih se prepozna i cijeni, nego da ih se procjenjuje na temelju dobi ili unaprijed stvorenih predodžbi. Zaključno, način na koji prenosimo svoje misli značajno utječe na kvalitetu odnosa koje njegujemo. Pažljivim odabirom riječi, izbjegavanjem pasivno-agresivnih izraza i pokazivanjem iskrenog zanimanja za osjećaje i stajališta drugih, potičemo konstruktivniju komunikaciju. U eri koju karakteriziraju razmjena trenutnih poruka i ishitreni odgovori, bitno je priznati značaj naših riječi; empatija, razumijevanje i poštovanje proizlaze iz izbora koje donosimo u našim izrazima.
