Kada u istom domu žive pripadnici različitih generacija često se to može pretvoriti u problem pa čak i sukob. Roditelji pokušavaju da pomognu svojoj djeci i kada su odrasla ali to ponekad završi katastrofalno.
Ova pripovijest opisuje način na koji ljubav, bez pravila i propisa, ponekad može postati teret koji predstavlja prijetnju miru i vrijednosti onih koji je gaje. Steven Harris, koji ima 67 godina i dijete, rekao je da je obitelj uvijek prioritet broj jedan. Kad ga je Samuelov sin pitao koliko dugo želi ostati u njihovoj kući sa suprugom i djetetom, Steven i njegova supruga Martha nisu oklijevali.
Obitelj je to omogućila, što je bio način na koji su živjeli. Međutim, ono što se u početku činilo kao jednostavan čin pomoći sada je postao dugogodišnji sukob. Kuća koja se desetljećima smatrala mirnom oazom sada se smatra mjestom sukoba. Martha, kao predana majka i baka, pokušavala je sama najbolje raditi: pripremala je hranu, prala ju je, brinula se o svom unuku.
Međutim, umjesto zahvalnosti, često se susreće s grubošću i riječima prezira. Njihova snaha, Everly, počela je preuzimati ulogu gazde kuće, a njezine izjave imale su veći utjecaj na publiku nego što je Steven namjeravao. Jedan specifičan trenutak im je ostao urezani u pamćenje. Martha je pjevala melodiju dok je ukrašavala cvijeće, a Everly, ne sjećajući se ikakvih okolnosti, viknula joj je da prestane jer beba spava. Te riječi nisu bile zahtjev, već zapovijed.
- Kasnije je Steven prvi put svjedočio kako se njegova supruga u vlastitom domu propada. Kako su dani prolazili, Steven je počeo shvaćati još jednu stvar – dokumente i račune na ime snahe. Kad ju je ispitivao, pokušala je sve prikriti, ali ubrzo je postalo očito: Everly je željela da se dom koji su Steven i Martha gradili cijeli život prenese na njezino ime. Nije se radilo samo o nepoštovanju, već o pokušaju da im se oduzme pravo na vlastitu životnu svrhu. Steven je tada odlučio povući crtu. Posjeo je sina i izgovorio rečenicu koja ga je ostavila s ozbiljnim problemom:
Tvoja majka zaslužuje čast. S ovom kućom se ne može ne slagati. Ovo je naš dom. Uz pomoć odvjetnika, prikuplja sve dokaze i pokreće postupak kako bi zaštitio imovinu svoje obitelji i spriječio sukob. Kad je Everly rečeno da mora otići, uslijedile su svađe i optužbe. Međutim, Steven je ovom prilikom odbio popustiti. Shvatio je da ne brani samo zidove, već i načela na kojima je temeljio svoj život: ljubav, čast i sigurnost. Nakon nekoliko mjeseci, Everly je napustila kuću.
Samuel je živio s roditeljima, a tada je shvatio koliko je boli i patnje njegov otac pretrpio tijekom godina. Sud je potvrdio Stevenov posjed, a Samuel je nastavio imati kontrolu nad djetetom. Kuća je konačno ponovno preplavljena smijehom i radošću. Martha je ponovno sadila cvijeće u dvorištu, unuk je sudjelovao u aktivnosti, a Steven je sjedio na trijemu, priznajući da je postupio ispravno.
Nije bilo jednostavno, priznao je. “Međutim, možda ćete morati održavati sklad obitelji, čak i ako to uključuje kršenje normalnosti obiteljskog sklada.” Ova pripovijest ima značajnu poruku. Prava ljubav nikada ne odustaje ni za što. Bitno je imati smjelosti postaviti granice, čak i kada je to štetno. Previše ljudi, zbog krivnje ili pogrešno shvaćene ljubavi, sklono je gubitku mira u vlastitim domovima. Međutim, mir i sklad nemaju cijenu. Stevenov izbor pokazuje da se ljubav ponekad izražava izjavom “dosta”.
Ograničenja nisu pokazatelj slabosti, već samopoštovanja i predanosti sebi i drugima. Obitelj je ključna za život, ali čak i najsnažniji temelji imaju granice koje se ne prekoračuju. U konačnici, Stevenova priča pokazuje da su poštovanje i sklad važniji od prividnog sklada; na kraju nas podsjeća na te vrijednosti. Ta cijenjena ljubav također je odgovorna za očuvanje svega što smo izgradili – mirno, dostojanstveno i sa srcem koje može reći “ne”.
