Iako su mnogi ljudi na svijetu prevazišli religiju, postoje i dalje oni koji traže savjete od lokalnih svećenika jer postoje neke stvari iz religije koje služe i danas za bolji život.
Osoba može osloboditi bilo kakav negativni pritisak kroz unutarnji sklad, namjeravani mir i duhovnu regeneraciju. Put povratka sebi i dobru smatra se najučinkovitijim načinom oslobađanja od tereta nečega. Svi prepoznaju da je najveći oblik zaštite vjera u Boga i molitveno prošnju. U ovom ćemo članku raspravljati o specifičnostima kako nam ove dvije duhovne sile mogu pomoći u uklanjanju negativnih aspekata iz sebe.
- Mnogo puta u životu, posebno kada se suočimo s teškim situacijama, mislimo da smo prokleti. Ova izreka često ukazuje na osjećaj nemoći usred teškoća i prepreka s kojima se susrećemo.
Međutim, pravoslavna vjera zagovara koncept drugačijeg puta – puta koji karakterizira skromno ponašanje, ne predstavlja bijeg od teškoća koje su pred nama, niti pasivnu ulogu, već oblik duhovne budnosti i stabilnosti. Poniznost je duh srca koji uključuje podložnost Božjim željama, promišljanje o vlastitim postupcima i uvjetima te ne pokušaj pokazivanja vlastite vrijednosti drugima.
Skromna osoba svjesna je činjenice da je istinska moć u Bogu, a ne u ljudskom izboru. Koji je značaj poniznosti? Sveti oci nas uče da je poniznost uništavač samopouzdanja, što je uzrok brojnih zločina. Kada je srce podređeno, osoba neće reagirati na provokacije, neće trošiti energiju na mišljenja drugih i neće sudjelovati u sukobima.
- Ta osoba vjeruje da je nitko ne može oklevetati osim Božjeg dobrohotnog dara. U tom stanju tišine, nasilje i tama nemaju utjecaja. Smirenost se ne smatra slabošću; umjesto toga, to je sposobnost pripitomljavanja sebe, reguliranja emocija i ega.
Tišina je učinkovita u rješavanju sporova, smanjenju uvreda i prihvaćanju argumenata. Biblijske upute su specifične o tome kako izbjeći prokletstva i duhovnu štetu. Zaštita se ne postiže “protunapadom”, već se oslanja na Boga i duhovno mentorstvo. Najučinkovitiji oblik obrane od štete je vjera, molitva, oprost i slavljenje dobra u nama i našim sugrađanima, a sve to proizlazi iz Krista.
U tom smislu, prokletstva nemaju mjesta za popularnost, jer srce već preplavljuje suosjećanje. Prva izravna metoda izbjegavanja prokletstava jest imati vjeru u Boga i oslanjati se na njega. Psalmist je napisao: “Oni koji su strpljivi s Gospodinom slični su gori Sionskoj, koju je teško pomaknuti.”
- Oni koji su predani Bogu razumiju da ih nikakva kazna ne može nadvladati, osim ako je Bog ne podari. Ta vjera ne poriče bol ili iskušenje, već smanjuje našu sposobnost da nas uništi. Druga metoda suočavanja s prokletstvima jest molitva.
Gospodin nas u molitvi “Oče naš” upućuje: “Izbavi nas od zla.” Stalno ponavljanje Božjeg imena, koje se izražava ili u psalmima ili personaliziranim citatima, stvara duhovnu barijeru koja štiti srce i vraća sklad. Molitva nam ne donosi strah, već nam donosi vjeru. Kada postoji nada, strah koji postoji nestaje. Treća komponenta duhovne zaštite je proklinjati ili slaviti. Apostol Pavao nam savjetuje:
“Posvetite svoje neprijatelje onima koji vas ljube.” Posvećivanjem svojih neprijatelja onima koji vas cijene, smanjujemo negativne emocije svjetlošću. To se ne smatra slabošću, već oblikom duhovne hrabrosti – odabirom pozitivnih stvari, čak i kada je teže uzvratiti negativnim stvarima. Četvrti stup duhovne obrane je oprost i ispovijed.
- Ako smo bili podvrgnuti tami i grijehu, istinski oprost skida teret s nas i daje nam ulaz u raj. Pokajanje nije samo žaljenje, već i promjena perspektive: prijelaz na bolje. Oprostom smo izloženi božanskoj ljubavi i suosjećanju Boga, što nas oslobađa negativnih situacija.
Peti stup dio je božanske misterije i ceremonijalnih postupaka. Praksa ceremonija, pričest i vjersko sudjelovanje povećavaju unutarnju stabilnost pojedinca. Misterij Crkve ne smatra se oblikom magije, već je rezultat romantiziranog susreta s Bogom. Kada se družimo s Kristom, nasilje i zloba nemaju legitimnog razloga za postojanje. Šesti put je mirno i ljubavno postojanje. “Potpuna ljubav” iskorjenjuje teror.
Srce koje pokušava usaditi sklad, oprost i suosjećanje poslužit će kao plodno tlo za mržnju i zlobu. Ljubav nas nadahnjuje da budemo dobri, što nas čini nesposobnima da gajimo bilo kakvu mržnju. Odabirom mira i empatije uklanjamo štetne emocije. Kroz ovaj postupak strpljenje postaje ključno.
- Ne smatra se ukrasnom značajkom, već sredstvom duhovnog preživljavanja. Osoba s niskim primanjima misli da se neke bitke ne bi trebale voditi izvana, već iznutra. Pobjede se ne određuju brojem pljeska, već stupnjem sreće.
Kada je netko proklet jer ga prati bol, učinkovitije je tražiti svjetlo nego protuprokletstvo. Jačajmo svoju vjeru, njegujmo molitvu, slavimo i koristimo svete tajne Crkve, tražimo sklad i čuvajmo ljubav. U konačnici, moramo se baviti problemima, a ne tiranskim ponašanjem.
U konačnici, poniznost ne umanjuje križ, već čini iskustvo podnošljivijim. U toj poniznosti, naša nemogućnost da išta učinimo i Božja svemoć, naše suze i Božja utjeha, sve se poništava. U tom skladu više ne tražimo razumjeti uzrok svoje patnje, već živimo svoje živote u Kristu, gdje riječi zla nemaju utjecaja na dobro koje sve mijenja.
