Postoje razna narodna vjerovanja koja su nastala u davna vremena kada ljudi nisu znali objasniti mnoge pojave oko sebe. Neka od njih su se zadržala i do dan danas a ovo je jedno od njih.
S vremenom su ljudi slušali prirodu i učili od nje. Nisu napisane knjige, ali postojale su tradicije, priče koje su se prenosile s roditelja na dijete. Drveće i biljke nisu bile samo ukrasne biljke ili izvori hrane; također su se smatrali simboličnim, intuitivnim i dobronamjernim. U narodnoj kulturi gotovo svako stablo imalo je određenu svrhu – donosilo je sreću, štitilo dom, ali je moglo dovesti i do nesreće. Jedno od najpoznatijih, a najčešće zanemarenih vjerovanja je orah, kojeg su naši stari očito izbjegavali uzgajati u blizini kuće. Unatoč tome što se današnji ljudi sve više oslanjaju na njega zbog njegove hranjive vrijednosti ili kao zaklon, tradicionalna narodna medicina upozorava na njegovu “tešku prirodu”.
- Smatralo se da je sjena oraha nepomična i hladna, zbog čega kuća ima nestabilne temelje. Osim toga, ljudi su vjerovali da ispod oraha ni trava neće rasti, ova slika nije donosila sklad ni blagostanje. (Izlaganje: usmena predaja središnjeg dijela Bosne) Značajno je da i danas možemo čuti starije kako kažu da je “pod orahom uvijek tišina, ali je nemir”. Možda je to rezultat simbolike stare škole ili je možda suptilna poruka da ne odstupamo od prirodnog ekosustava sadnjom drveća koje ne “diše” s prostorom oko kuće. Upravo je to razlog zašto su naši preci birali drugačije drveće – drveće koje je, kako su mislili, posjedovalo blagotvornu energiju i posjedovalo zdravlje za kućanstvo. Jedan od najcjenjenijih simbola u kulturnom narodu nedvojbeno je bočni hrast.
Njegova izdržljivost i snaga učinile su ga gotovo obožavanim. Praksa sadnje drveća u dvorištu uključivala je poštovanje prirode, iskorištavanje prednosti stabilnosti i sigurnosti. Osim što je pružao veliku, gustu hladovinu, hrast je bio i mjesto razgovora, donošenja odluka i obilježavanja značajnih obiteljskih događaja. (Izvor: Etnografska zbirka Muzeja u Novom Sadu) Sličnu simboličku moć ima i stablo lipe koje ne samo da ukrašava prostor svojim prekrasnim, mirisnim cvjetovima, već služi i kao prirodni tretman. Lipov cvijet koristi se u čajevima kao lijek za smirenje i prehladu, njegova prisutnost u dvorištu mami pčele i potiče osjećaj ugode.
U mnogim krajevima lipa se nalazila uz kuće jer je davala “meku” energiju koja liječi, veže i umiruje. Vrba se često nalazila u blizini rijeka i potoka, osim toga, pojavljivala se u narodnoj kulturi. Njegova fleksibilnost i gracioznost korištene su u brojnim ceremonijama, posebno tijekom proljetne i uskrsne sezone. U mnogim su krajevima vrbove grančice ugrađivane u arhitekturu kuće kao zaštita i simbol povratka prirode. Njegova je kora bila ispunjena salicinom, koji je bio uobičajeni narodni lijek za groznicu i bolove prije nego što su lijekovi postali dostupni.
Glog je još jedno drvo koje je pučanstvo imalo posebnu pažnju. Osim što se koristio kao prirodni tretman za srčane probleme, njegova porozna priroda predstavljala je zaštitu doma od štetnih učinaka. Sadnja stabala gloga duž oboda imanja dovela je do prirodne živice, dodatno je stvoren osjećaj sigurnosti. Njegove crvene bobice su jestive i iskoristive, a koriste se i u proizvodnji sokova, sirupa i drugih proizvoda. Kad je riječ o voćkama, jabuka i šljiva imale su poseban značaj u domaćinstvu. Jabuka se povezivala s plodnošću, zdravljem i obnovom, često je bila dio svadbene tradicije. Međutim, šljiva je bila drvo koje je davalo sve, od sušenog voća do viskija.
Njegove su se sorte nasljeđivale s roditelja na dijete i gotovo da nije bilo doma bez njega. (Inspire: Zavičajna zbirka “Voće kraja”, Banja Luka) Ove ideje sugeriraju da uređenje dvorišta nije bilo samo estetski ugodno, već je imalo i duhovni značaj. Odabran je s osjećajem poštovanja prema zemlji i prirodnom svijetu. Drvo nije posađeno slučajno: ono je bilo dio doma, član obitelji. Danas, kada su mnoge od ovih priča izgubljene ili zaboravljene, možda je vrijedno odvojiti trenutak i prisjetiti se da priroda ima svoj vlastiti rječnik. I to je često točno: ako pažljivo obraćamo pozornost, možemo naučiti više nego što mislimo.
Nedavna istraživanja na platformi BBC Earth pokazuju da drveće ne samo da oplemenjuje prostor, već ima i značajan psihološki učinak na čovjeka. Tekst pod naslovom “Tajni jezik drveća” opisuje kako određene vrste drveća mogu pojačati osjećaj sigurnosti, smanjiti stres i poboljšati emocionalno blagostanje onih oko njih. U vremenu sve veće buke za mir i povezanost, možda nam upravo drvce nedostaje ne kao ukras, već kao tihi prijatelj koji pamti, čuva i čuva naš dom. Razlika između oraha i lipe, između zaklona i osvjetljenja, nekada je bila značajna kao životni izbor. Možda je još uvijek prisutan – samo nismo slušali.
