Genetika je mnogima čudo jer je nevjerovatno koliko se samo prenosi s jedne generacije na drugu. U ovom članku vam otkrivamo šta jedna doktorica kaže o trajanju života.
- Dr Svetlana, renomirana genetičarka i ekspert za proces starenja, nedavno je u jednoj televizijskoj emisiji objasnila pitanje koje decenijama intrigira naučnu zajednicu i širu javnost: od kojeg roditelja naslijedimo dužinu života?
Iako se često kaže da su geni sudbina, ona naglašava da je stvarnost daleko složenija. Naš životni vijek nije određen samo DNK-om, već i kombinacijom genetskih faktora i svakodnevnih navika – a upravo dvije od njih, prema njenim istraživanjima, mogu produžiti život čak i za deset godina, i to neovisno o prehrani ili kvalitetu sna.
Prema riječima dr Svetlane, za dugovečnost su ključni geni koje nasljeđujemo od majke. Posebnu ulogu imaju mitohondriji – male ćelijske strukture koje funkcionišu kao „elektrane“ našeg tijela, proizvodeći energiju. Oni sadrže vlastitu DNK, koju dobijamo isključivo od majke, i koja direktno utiče na efikasnost našeg metabolizma, otpornost na stres i sposobnost ćelija da se obnavljaju.
- „Ako je vaša majka doživjela visoku starost, veće su šanse da ćete i vi imati sličnu dugovečnost“, objašnjava ona, jer mitohondrijalna DNK određuje koliko su naše ćelije vitalne tokom vremena.
S druge strane, geni koje naslijedimo od oca više utječu na način na koji naše tijelo reaguje na spoljne izazove – poput fizičkog napora, emocionalnog pritiska ili metabolizma masti. „Od oca često nasljeđujemo sklonost kardiovaskularnim bolestima, razinu holesterola ili način na koji tijelo reaguje na stres“, kaže dr Svetlana.
Iako su ti faktori značajni, oni ne utiču direktno na brzinu starenja koliko majčini mitohondrijalni geni. Međutim, genetika čini samo polovinu cijele slike. Drugu polovinu oblikuje naš način života – a upravo dvije svakodnevne prakse, kako ističe, imaju ogroman uticaj na dugovečnost. To nisu ni stroga dijeta ni osam sati sna, već: redovno kretanje i emocionalna stabilnost.
- Prva, kretanje, ne podrazumijeva obavezno intenzivno vježbanje. Naprotiv, dr Svetlana naglašava da je daleko korisnije hodati svakodnevno, raditi u vrtu, plesti ili plesati – bilo koja aktivnost koja održava tijelo u pokretu.
Takvo kretanje poboljšava cirkulaciju, osigurava više kiseonika ćelijama i stimuliše mozak da luči endorfine, koji smanjuju stres i usporavaju biološko starenje. Druga, često zanemarena praksa, je održavanje emocionalne ravnoteže. Hronični stres, ljutnja, tuga i osjećaj izolacije, prema njenim riječima, ubrzavaju starenje više od loše ishrane.
Kada smo stalno u stanju napetosti, tijelo neprekidno luči kortizol i adrenalin – hormone koji oštećuju ćelijske membrane, oslabljuju imunitet i ubrzavaju procese degeneracije. „Ljudi koji nauče da upravljaju emocijama, da oproste i da očuvaju unutrašnji mir, žive ne samo duže, već i kvalitetnije“, kaže ona.
- Njena istraživanja pokazuju da osobe s čvrstim porodičnim vezama, emocionalnom podrškom i osjećajem pripadnosti imaju u prosjeku čak sedam godina duži život od onih koji žive u stalnom stresu i usamljenosti.
Na kraju, dr Svetlana poručuje da, iako ne možemo birati svoje roditelje, mi apsolutno možemo birati svoj životni stil. „Dobri geni su poklon, ali loši nisu kazna. Redovno kretanje, iskreni odnosi i smirenost duha mogu nadoknaditi ono što genetika nije dala“, zaključuje ona. Dug život, dakle, nije tajna skrivena u laboratorijama – on je rezultat svjesnih, svakodnevnih odluka: da se krene, da se voli, da se oprosti i da se uživa u jednostavnim trenucima.
